Epilepsija i trudnoća

Epilepsija je učestala neurološka bolest s incidencijom od prosječno 80 oboljelih na 100000 stanovnika godišnje i prevalencijom od 5-10 oboljelih na 10000 osoba, a među njima oko 25% žena generativne dobi. Pretpostavlja se da je svake godine 0,3-0,4% djece rođeno od majki s epilepsijom odnosno, po nekim istraživanjima 0,5-1% trudnica ima epilepsiju. Epileptičke manifestacije nastaju zbog nekontroliranih neuralnih izbijanja mozgovnih neurona. Epilepsija u trudnice predstavlja osobito osjetljiv problem ne samo zbog opasnosti za ženu, već i zbog mogućnosti ishemijskog ili medikamentoznog oštećenja ploda.

Godinama se žene oboljele od epilepsije obeshrabruju u ostvarenju želje za trudnoćom. Danas to više nije slučaj. Zahvaljujući prekoncepcijskom savjetovanju, ranoj i pravilnoj prenatalnoj skrbi, više od 90% trudnica s epilepsijom, rodit će zdravo dijete. Cilj zdravstvenog savjetovanja je postizanje optimalne kontrole bolesti, prilagodba lijekova za epilepsiju koji su najmanje štetni (po mogućnosti postići kontrolu epilepsije jednim lijekom) i nadoknada folne kiseline u visokim dozama.

U trudnica s epilepsijom je povećana učestalost preeklampsije, povećan je perinatalni mortalitet, učestalost carskog reza i rađanja djeteta male porođajne težine. Potomci žena s epilepsijom pod povećanim su rizikom nastanka prirođenih malformacija zbog djelovanja same epilepsije i teratogenog djelovanja lijekova. Sam epileptički napad u trudnoći prolazno smanjuje dopremu krvi i kisika fetusu, što dugoročno može uzrokovati cerebralnu paralizu. Veća je učestalost mentalne retardacije i obolijevanja od epilepsije u djetinjstvu (rizik oko 3%).

U jednog dijela trudnica oboljelih od epilepsije, povećana je učestalost napadaja i ozljeda. To je dijelom posljedica fizioloških promjena koje se zbivaju u trudnoći i zbog kojih se smanjuje razina lijeka u krvi, a dijelom straha same trudnice da će terapija štetiti djetetu, zbog čega samovoljno prekidaju terapiju i tako ugrožavaju i dijete i sebe.
 

Epilepsija i trudnoća

Neke žene s epilepsijom, imaju nepravilnosti menstruacijskog ciklusa i druge ginekološke probleme, primjerice sindrom policističnih jajnika, poremećaj rada štitnjače ili pretilost, koji im otežavaju zatrudnjivanje. Dodatni problem su lijekovi za epilepsiju-neki od njih povezani su sa smanjenom plodnošću. S druge strane, oralna kontracepcija može potaknuti epileptički napadaj, a sami kontraceptivi imaju smanjenu djelotvornost kada se koriste uz antiepileptike.

Kako epilepsija djeluje na trudnoću

Žene s epilepsijom suočavaju se s komplikacijama u trudnoći: izraženije jutarnje mučnine, anemija, vaginalno krvarenje tijekom i nakon trudnoće, prijevremeno odvajanje posteljice iz maternice (abrupcija posteljice), visoki krvni tlak i pojava bjelančevina u mokraći nakon 20. tjedna trudnoće (preeklampsija), prijevremeni porođaj, mala porođajna težina djeteta, poremećen tijek poroda, djeca s prirođenim anomalijama.

Kako trudnoća djeluje na epilepsiju

Hormonske promjene za vrijeme trudnoće mogu pogodovati nastanku epileptičkih napadaja, s obzirom da visoka razina estrogena smanjuje prag podražaja i povećava broj napadaja u trudnoći. Suprotnu estrogenima, progesteron čija razina također raste tijekom trudnoće, povisuje prag podražaja i smanjuje broj napadaja u trudnoći. Ukoliko je uravnotežen porast ovih hormona u trudnoći, većina žena s epilepsijom će zaddržati isti klinički uzorak i pojavnost napadaja kao i prije trudnoće. Uočeno je da se broj epileptičnih napadaja povećava u trudnica s minimalnom dozom antiepileptika, ili onih koje samoinicijativno smanje dozu lijeka ili sasvim prestanu uzimati lijek. Učestalosti napadaja pridonose slabiji kvalitet spavanja u prvom tromjesečju trudnoće, prekomjerno povraćanje, promjenu farmakokinetike lijeka – porast volumena plazme što smanjuje razinu aktivnog lijeka u krvi i fiziološki pad razine albumina za koji se antiepileptik veže, pa dolazi do porasta nevezanog dijela lijeka, koji nije djelotvoran.

Bilo koji lijek koji se koristi u trudnoći, može utjecati na dijete. Uzimanjem antiepileptičkih lijekova, povećavaju se rizici nastanka major i minor malformacija u djeteta, a to su defekti neuralne cijevi, malformacije kostura, prirođene greške srca i mokraćnog sustava, zaostajanje u rastu i razvoju i nešto niži kvocijent inteligencije, nepravilnosti lica, rascjepi nepca itd. Neki lijekovi u terapiji epilepsije, osobito oni koji sadrže valproat ili korištenje više antiepileptika istovremeno, povećavaju rizik da će dijete imati takva oštećenja. Za djecu čije majke koriste antiepileptičku terapiju, rizik porođajnih defekata je 4-8%, u usporedbi s 2-3% za svu djecu-podaci Fundacije za epilepsiju. Čini se da je rizik najveći kada se koristi više od jednog lijeka, osobito u visokim dozama.

Bez terapije, mogu se pojaviti nekontrolirani napadaji koji smanjuju dopremu kisika djetetu, a može se povećati rizik pobačaja ili mrtvorođenja. Neke žene mogu sa sigurnošću biti skinute s terapije prije trudnoće, ali za većinu žena, sigurnije je nastaviti liječenje u trudnoći. Da bi se smanjili rizici, propisuje se najsigurnija terapija u dozi koja je djelotvorna za određeni tip napadaja. Nema jedinstvenog, najboljeg lijeka za sve oboljele osobe. Liječnici obično preporučavaju izbjegavanje valproata i istovremeno korištenje više antiepileptičnih lijekova.

Tijekom trudnoće i kratko nakon poroda, koncentracija lijeka u krvi može pasti, što ženu stavlja pod povećani rizik napadaja, zbog čega će vam vaš liječnik nadzirati koncentraciju lijeka u krvi i prilagoditi dozu lijeka. Nekontrolirani epileptički napadaji nose veći rizik za dijete nego bilo koji lijek. Osim utjecaja lijekova, djeca majki koje imaju epilepsiju, i sama imaju nešto veći rizik da će jednom u životu oboljeti od epilepsije. Prije nego pokušate s trudnoćom, napravite pregled i plan trudnoće kod liječnika koji će vas kontrolirati. Također, obavite pregled kod neurologa koji će razmotriti aktualno stanje vaše bolesti i eventualne promjene u terapiji prije početka trudnoće. Posjetite stomatologa i obiteljskog liječnika. Lijekove za epilepsiju treba uzimati kako je propisano, ne mijenjati dozu ili prestati koristiti lijek po vlastitom nahođenju.

Važno je razviti zdrave životne navike: zdravo se hraniti, uzimati prenatalne vitamine, imati svakodnevnu tjelesnu aktivnost, kontrolirati stres, spavati dovoljno, izbjegavati pušenje, alkohol i droge, ograničiti unos kofeina u tijelo, izbjegavati korištenje kemikalija kakve se nalaze u pesticidima, bojama ili sredstvima za čišćenje pećnice. Folna kiselina pomaže u sprječavanju nastanka defekata neuralne cijevi, ozbiljnih poremećaja mozga i kralježnične moždine.

Antiepileptici utječu na način na koji tijelo koristi folnu kiselinu, pa je za trudnice koje uzimaju antiepileptike preporuka uzimanje 5 mg folne kiseline dnevno s kojom treba započeti tri mjeseca prije začeća. Kako ovi lijekovi induciraju hepatičke mikrosomalne enzime u djeteta, što može rezultirati deficitom vitamina K1 u fetusa čija je posljedica veća učestalost neonatalnog intraparenhimalnog i intracerebralnog krvarenja unutar prvih 24 sata ili prvih 7 dana po porodu, uvriježeno je davanje 10-20 mg vitamina K tijekom trudnoće, poglavito u zadnjem mjesecu trudnoće / od 36. tjedna trudnoće do poroda.

Trudnice s epilepsijom se svrstavaju u rizične trudnoće, pa je njihovo nadziranje tijekom trudnoće pojačano. Češćim ultrazvučnim pregledima prati se rast i razvoj djeteta. Ovisno o okolnostima, bit će preporučeni dodatni prenatalni testovi kao i genetsko savjetovanje koji će omogućiti da pravodobno shvatite rizike i donesete pravovremene odluke. Većina žena s epilepsijom, rodit će dijete bez komplikacija. Žene koje imaju epilepsiju, smiju koristiti iste načine smanjenja bolova kao i žene bez epilepsije. Napadaji se ne događaju često u samom porođaju, ali ukoliko do njih dođe, bit će prekinuti intravenski primjenjenim lijekovima. Ako napadaji dulje traju, dijete može biti porođeno carskim rezom. Ukoliko su napadaji česti tijekom posljednjeg tromjesečja trudnoće, obično bude preporučen elektivni carski rez, kako bi se izbjegli rizici. Dojenje se potiče kod žena s epilepsijom. Na vrijeme treba konzultirati liječnika, jer je ponekada preporučljiva promjena terapije.

Antiepileptički lijekovi poznati su teratogeni i većina se nalazi u skupini D lijekova prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA). To su tzv. „opasni“ lijekovi, za koje postoje dokazi o riziku za fetus, ali primjenjuju se kada dobrobit koju ima terapije nadmašuje rizik. To su uglavnom lijekovi koji se koriste desetljećima, tako da su za većinu rizici dobro poznati.

Poliklinika Harni