Pretilost i trudnoca
Pretilost je suvišak masnog tkiva u tijelu. Velike epidemiološke studije pokazuju da više od 50% ženske populacije reproduktivne dobi najrazvijenijih zemalja Zapada ima prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretilo, što pretilost svrstava u trajan, velik i rastući problem. U većini slučajeva prestilost nastaje zbog kroničnog prejedanja uz smanjenu tjelesnu aktivnost i genetsku sklonost.
Pretilost nastaje i kao posljedica određenih bolesti poput smanjene funkcije štitnjače (smanjenje metabolizma i do 30%), Cushingovog sindroma (povećane vrijednosti kortizola-hormona nadbubrežne žlijezde) i oštećenja hipotalamusa, potom uslijed uzimanja nekih lijekova (antidepresivi, neuroleptici, litij, glukokortikoidi) te uz određene prirođene sindrome (primjerice Prader-Williev i Laurence-Moon-Biedlov sindrom).
Osoba je pretila ako je indeks tjelesne mase (Body Mass Indeks, BMI) veći ili jednak od 30 kg/m². Razlikuju se androgena ili muška pretilost (nakupljanje masnog tkiva u području prsnog koša, ramena i gornjeg dijela trbuha) i ginoidna ili ženska pretilost (nakupljanje masnog tkiva u području stražnjice, bokova i trbuha ispod pupka).
Pretilost dovodi do hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa melitusa, kolelitijaze, raka (debelo crijevo, prostata, dojka, maternica), psiholoških poremećaja, masne promjene jetre, otežanog disanja i apneje u snu, gihta, duboke venske tromboze, poremećaja rada štitnjače i nadbubrežne žlijezde, poremećaja sustava za pokretanje…
Pretilost u žena
Premda je pretilost fenomen koji podjednako zahvaća oba spola, veća učestalost debljine kod žena ili muškaraca u pojedinim zemljama ponajprije je kulturološki uvjetovana. Prema posljednjim podatcima, u Hrvatskoj je taj postotak u ovom trenutku nešto ispod 50% i ubrajamo se u zemlje kod kojih je postotak debelih i prekomjerno teških muškaraca veći nego u žena.
S ginekološkog i opstetričkog aspekta zabrinjava učestalost pretilosti u reproduktivnoj dobi, koja u Hrvatskoj iznosi oko 16%. Reproduktivno razdoblje je period u životu žene kada je žena fiziološki sposobna sudjelovati u reprodukciji.
Masno tkivo je aktivni endokrini organ koji utječe na mnoge metaboličke procese. Pretilost u žena dovodi do poremećaja menstruacijskog ciklusa i neplodnosti, povezana je sa sindromom policističnih jajnika, poremećajem dlakavosti, suviškom muških spolnih hormona, povećava učestalosti raka tijela maternice, dojke i jajnika.
Pored toga, pretilost smanjuje mogućnost trudnoće, mogućnost zanošenja i iznošenja trudnoće do termina. U trudnoći je povećana učestalost visokog krvnog tlaka, preeklampsije/eklampsije, gestacijskog dijabetesa, gastroezofagealne refluksne bolesti, zastoja u rastu ploda, nedostatne funkcije posteljice, produljenog trajanja porođaja, prenošenja, carskog reza i poslijeporođajnih komplikacija poput krvarenja, infekcija i smetnji dojenja. Pretilost otežava ultrazvučni pregled tijekom trudnoće, češći su defekti neuralne cijevi, kao i druge anomalije, te neonatalne komplikacije. Češće su i slabije uočljive fetalne malformacije, a visok je i rizik od intrauterine fetalne smrti.
Porođaj je visokorizičan, često zbog komplikacija induciran, a nerijetko dovršen operacijom, carskim rezom koji je za pretile trudnice dodatni rizik. Osim neposrednih komplikacija tijekom porođaja i ranoga postpartalnog života, debljina trudnica nosi zbog epigenetskih promjena i fetalnog programiranja dugoročne posljedice. Djeca pretilih majki i sama su predisponirana na pretilost, pa je za očekivati da se epidemija pretilosti i prekomjerne tjelesne mase nastavi i tijekom budućih generacija. Stoga je važno naglašavati opasnosti koje nosi pretilost u trudnoći kao i dobrobiti od gubitka viška kilograma prije same trudnoće.
Antenatalna skrb mora spriječiti ili na vrijeme prepoznati i liječiti moguće posljedice pretilosti u trudnoći, no najvažnije je u okviru prekoncepcijskog savjetovanja upoznati buduće trudnice s potrebom regulacije tjelesne težine i promjenom životnih navika da bi trudnoću započele s idealnom tjelesnom težinom te kako bi tijekom trudnoće prirast tjelesne mase bio optimalan.
Dijagnoza pretilosti
Dijagnoza pretilosti postavlja se određivanjem indeksa tjelesne mase (BMI) koji se računa kao omjer tjelesne mase izražen u kilogramima i visine u centimetrima kvadratnim, te određivanjem opsega struka (normalno manji od 80 cm) i odnosa opsega struka i bokova (normalno manji od 0.85).
Tradicionalno se idealna tjelesna težina računa tako da se od visine u centimetrima iznad 100 odbije 10%. U okviru osnovne obrade treba izmjeriti krvni tlak, razinu glukoze u krvi natašte i razinu lipida.
Terapija pretilosti
Liječenje pretilosti je teško i dugotrajno, a uspjeh često nezadovoljavajući. Najvažnije je dijeta koju obuhvaća smanjen unos i povećanu potršnju energije, tjelovježba, psihoterapija pojedinačno i u grupi, promjena ponašanja, lijekovi, kirurški zahvat.
Iznimno je važno u žena naglasiti potrebu kontrole tjelesne težine u trudnoći i redovitih opstetričkih kontrola na kojima se svaki puta mjeri težina i njezin prirast u odnosu na početnu vrijednost.
Počesto se događa da ženama nakon trudnoće ostane suvišak kilograma s kojim onda ulaze u novu trudnoću.
Poliklinika Harni
