Datum zadnje izmjene: 10. 03. 2024.

Stresna urinarna inkontinencija (SUI) je nenamjerni gubitak urina tijekom aktivnosti koje zahtijevaju povećanu abdominalnu aktivnost, kao što su kihanje, kašljanje, skakanje, tjelovježba i sport. To je najčešći oblik inkontinencije, što čini otprilike polovicu svih slučajeva. Urgentna inkontinencija iznosi 34%, a mješovita inkontinencija 16%. Unatoč svojoj prevalenciji, SUI ostaje nedovoljno dijagnosticirana i liječena.

Stresna urinarna inkontinencija tipično se javlja kao rezultat oslabljenih mišića zdjeličnog dna koji umanjuju sposobnost uretralnog sfinktera da se potpuno zatvori, što dovodi do gubitka urina pri abdominalnom tlaku nižem od normalnog. Živci koji kontroliraju zdjelično dno također mogu biti oštećeni, dok vezivna tkiva ovisna o kolagenu koja daju zdjeličnu potporu mogu biti oslabljena. Čimbenici rizika za SUI uključuju pretilost, menopauzalni status, paritet, vaginalni porod, poremećaje zdjeličnog dna, ginekološke operacije, pušenje, dijabetes i tjelesnu i seksualnu aktivnost. 

To stanje ima značajan utjecaj na kvalitetu života žena, u jednoj anketi od 605 žena koja je otkrila da su 77,5% od njih opterećeni svojim simptomima; 28,8% umjereno do izuzetno. Stanje je utjecalo na njihovu sposobnost da sudjeluju u tjelesnim aktivnostima, njihovo samopouzdanje i svakodnevne i društvene aktivnosti. Manje od polovice onih koji su izjavili da su umjereno do ekstremno opterećene (46,6%) nisu nikada razgovaraloes liječnikom o tome.

Postoje brojne terapije za SUI. Životni stil i nekirurški pristupi su gubitak težine, prestanak pušenja, terapija ponašanja, trening mišića zdjeličnog dna (PFMT), vaginalni uređaji, električna stimulacija i biofeedback. Zlato standardni kirurški zahvat za SUI je miduretralni sling (MUS) koji koristi vaginalnu mrežicu bez napetosti (TVT), s retropubičkim (RP) ili transobturatornim (TOT) pristupom. Postupak je opsežno proučavan i dugoročno pokazuje dobru učinkovitost. Međutim, postoji i značajna stopa komplikacija, uključujući krvarenje, perforaciju mokraćnog mjehura, ozljedu uretre, infekciju i bol u preponama, kao i inherentne rizike koji proizilaze iz anestezije.

 

Laserska fototerapija

Posljednjih godina se u svijetu, osobito prvi i drugi stupanj urinarne inkontinencije rješavaju laserskom fototerapijom. Primjenom intravaginalne sone, laserska svjetlost aktivira tkivne enzime, prije svega tropokolagen u vezivnom tkivu vaginalnih stijenki, što rezultira umnožavanjem elastičnih i kolagenih vlakana, te krvnih žila i živčanih završetaka. Time se osiguravaju uvjeti za regeneraciju i preoblikovanje vaginalih stijenki, osobito prednje vaginalne stijenke koja je oslonac i na kojoj počiva mokraćni mjehur. 

Laserska terapija inkontinencije

Laserska fototerapija - terapija laserskim svjetlosnim snopom, može se u liječenju inkontinencije primjenjivati samostalno ili u kombinaciji s matičnim stanicama kada je učinak snažniji i brže nastupa.  
Prednosti laserske fototerapije inkontinencije:

  • Poštedni, neinvazivni postupak, bez kirurškog zahvata.
  • Jednostavna i brza metoda bez negativnog učinka, koja traje između 20 – 30 minuta.
  • Sigurna, pouzdana i bezbolna metoda, izvodi se ambulantno i bez anestezije.
  • Ne zahtijeva suzdržavanje od svakodnevnih odnosa, osim seksualne apstinencije od 1-2 dana.
  • Nije potrebno prekidati uzimanje lijekova/terapije koja se inače uzima.


U liječenju inkontinencije koriste se najčešće tri laserska postupka u razmacima od 4 do 6 tjedana, koji se po potrebi mogu ponavljati. Prema podatcima iz literature, uspješnost ovog postupka je 70%. Broj postupaka nije ograničen i prilagođuje se individualnim potrebama.  Lasersko liječenje inkontinencije ne preporučujemo ukoliko je uz inkontinenciju prisutan i prolaps genitalnih organa. Tada je slabost vezivnog tkiva već toliko izražena, da se laserskim preoblikovanjem tkiva  ne može postići zadovoljavajuće poboljšanje.

Istraživanje koje je obavljeno u KBC Ljubljana, Slovenija, pokazalo je poboljšanje inkontinencije kod 96.3% pacijentica nakon 6 mjeseci od početka terapije, a od 107 žena koje su sudjelovale u studiji, samo kod 4 žene tretman nije bio uspješan. U pratećoj anketi su čak 92.5% ispitanica svoje stanje ocijenile značajno poboljšanim i potpuno uspješnim. Niti kod jedne pacijentice nisu zabilježene komplikacije. Rezultati drugih istraživanja pokazuju da je 70% žena potpuno zadovoljno rezultatima liječenja, a osim poboljšanja inkontinencije, laserska fototerapija je imala značajan utjecaj na poboljšanje seksualnog života.

Pored samostalne laserske terapije, frakcijski laser omogućuje i primjenu matičnih stanica za regeneraciju tkiva intimnog područja. PRP je kratica za "platelet riched plasma" i označuje postupak kada se iz krvi pacijenta posebnim postupkom izdvaja plazma bogata matičnim stanicama. Primjena frakcijskog lasera i laserskih stupića ("upucavanje" laserske topline) stvara sićušne mikropore kojim tkivo usisava plazmu s matičnim stanicama, za razliku od PRP postupka na drugim dijelovima tijela, kada je nužan postupak injiciranja plazme s matičnim stanicama. Matične stanica ubrzavaju postupak regeneracije, te je učinak samog postupka dulji. 

U liječenju urinarne inkontinencije može se kombinirati i postupak injiciranja matičnih stanica parauretralno ili u parakolpij, čime se postiže izraženiji učinak u podizanju mokraćnog mjehura i rješavanju problema inkontinencije.
 

 

dr. Vesna Harni

Galerija fotografija

Laserska terapija inkontinencije
Laserska terapija inkontinencije
Laserska terapija inkontinencije
 

Povezane teme