Hormonski implantat

Od prve pojave kontraceptivnog implantata na svjetskom tržištu 1983. godine, danas su prisutni na tržištu u više od 60 zemalja. Broj korisnica se procjenjuje na oko 11 milijuna žena širom svijeta. U našoj zemlji nije registriran ni jedan od kontraceptivnih implantata, dostupnost informacija o kontraceptivnim implantatima ne samo na internetu, već i u "ženskom" tisku, kao i dostupnost preparata registriranih u inozemstvu preko internacionalnih ljekarni dovela je do primjene ovog kontraceptivnog sredstva i u našoj praksi. 

Kontraceptivni implantati se nalaze na tržištu u obliku kapsula i štapića, pri čemu kapsule sadrže slobodne steroidne kristale, dok su u štapićima gestageni raspršeni u obliku finog matriksa steroidnih kristala i polimera. Sastoje se iz dvije komponente: polimerske i gestagenske, pri čemu su polimeri nositelji aktivne tvari predstavljene jednim od gestagena. U izradi implantata se koriste dvije vrste polimera: silikonski elastomer i etilen-vinil-acetat (EVA), visoke zdravstvene sigurnosti. Levonorgestrel, nestoron, nomegestrol i etonogestrel predstavljaju gestagene zastupljene u implantatima, a njihov zdravstveno-sigurnosni profil odgovara profilu gestagena zastupljenih u oralnim kontraceptivima. 

Kontraceptivni učinak hormonskih implantata temelji se na gestagenskom učinku sličnom djelovanju "mini-pilula": djelovanju na cervikalnu sluz, njeno zgušnjavanje i nepropusnost za spermije, promjenama endometrija koje onemogućavaju implantaciju i inhibiranju pokretljivosti jajovoda koji nisu u stanju prihvatiti oslobođeno jajašce nakon ovulacije. Osim toga dolazi do dizrupcije folikularnog rasta i procesa ovulacije s nizom promjena koje variraju od anovulacije do insuficijencije lutealne funkcije. Prema svojem mehanizmu djelovanja spada u samogestagensku hormonsku kontracepciju. 

Samogestagenska kontracepcija općenito se preporučuje ženama kod kojih nije moguća ili nije pouzdana druga vrsta kontracepcije. U ovu skupinu spadaju pacijentice koje uzimaju druge lijekove koji potiču enzimsku indukciju jetara, duševno bolesne i osobe ovisne o alkoholu ili drogama. Uzimanje kontraceptivnih pilula se općenito ne preporučuje kod pacijentica s gastrointestinalni koje su praćene povraćanjem ili proljevom, kao i ženama kod kojih je kontraindicirana primjena preparata s estrogenskom komponentom. Ova vrsta kontracepcije često dovodi do poboljšanja cikličkih migrena kao i premenstrualnog sindroma, a kod žena sa epilepsijom smanjuje učestalost epileptičkih napadaja. Povoljan učinak primjećuje se također kod žena s recidivirajućom mastopatijom, miomatoznim uterusom i endometriozom.  Samogestagenska kontracepcija može se primjenjivati u nekoliko vidova: samogestagenske pilule, injekcije depo-gestagena i gestagenski implantati. 

Primjena implantata

Kontraceptivni implantat se postavlja pod kožu s unutrašnje strane nadlaktice nedominantne ruke, štapić je nevidljiv, ali se može osjetiti na dodir. Postavljanje implantata obično se vrši u lokalnoj anesteziji, u 90% slučajeva trajanje insercije je ispod 3 minute. Odstranjenje implantata vrši se nakon 3 godine, u 83% slučajeva traje manje od 5 minuta. Implantat je veoma sigurno kontracepcijsko sredstvo, u preko 70,000 ciklusa nije ostvarena niti jedna trudnoća. Osim opisanih učinaka gestagenske kontracepcije inhibitor je i ovulacije. 

Neželjena djelovanja / Nuspojave

Najčešća neželjena djelovanja su nepravilna krvarenja kao i oskudna menstruacijska krvarenja pa sve do njihovog izostanka, što se javlja u 25% pacijentica. Mogu se javiti glavobolja, akne, oscilacije u raspoloženju, povećani apetit kao i dobitak na težini. Nakon 24 mjeseca 64% pacijentica dobije najmanje 1 kg, i 37% pacijentica 3 kg. S metodom je zadovoljno i nastavlja ju koristiti nakon 24 mjeseca 82% žena. 

Najčešći uzrok prijevremene ekstrakcije implantata s udjelom do 45% svih razloga u kliničkim pokusima su nepravilna vaginalna krvarenja. Većina autora naglašuje prisutnost inter- i intra- individualnih razlika, kao i trend poboljšanja obrasca krvarenja nakon prve godine uporabe implantata. Unatoč čestoj pojavi vaginalnih krvarenja većina studija ne nalazi kod korisnica implantata promjene u razini hemoglobina. Mehanizam nastanka ovih krvarenja je kompleksan i još uvijek nedovoljno razjašnjen unatoč ogromnim naporima u istraživanju. 

Samogestagenska kontracepcija rezultira promjenama obrasca menstruacijskog ciklusa. Moguće razloge nepravilnih krvarenja valja tražiti u utjecaju gestagena na povećanje gustoće i fragilnosti površinskih endometralnih krvnih žila, abnormalnostima u njihovoj strukturi i izostanku spiralnog razvoja arteriola, stanjenju lamine basalis i nedostatku endotelnih vazokonstriktora, kao i lokalnoj poremetnji koagulacije. 

U liječenju nepravilnih krvarenja predlagani su različiti postupci, ali ni jedan ne predstavlja definitivno i dugotrajno rješenje. Strategija liječenja obuhvaća savjetovanje, uporabu 30–50 mikrograma etinil-estradiola, uporabu oralnih kombiniranih kontraceptiva i nesteroidnih antiinflamatornih lijekova kao što je mefenaminska kiselina.

Kontraindikacije

Implantat se ne može koristiti u slučaj nejasnih vaginalnig krvarenja, akutne tromboze ili tromboflebitisa, liječenja antikoagulansima, hemoragičke dijateze, akutne bolesti jetre, tumora jetre i karcinoma dojke. 

Relativne kontraindikacije su izvanmaterična trudnoća u anamnezi, povišeni kolesterol, arterijske bolesti (hipertenzija, infarkt, moždani udar), teški oblici migrene, kronične bolesti i teška depresija. 

Implantat predstavlja sredstvo izbora za žene koje žele apsolutnu zaštitu od neželjene trudnoće, ali koje dobro poznaju i prihvaćaju rizike ove vrste kontracepcije.

dr. Vesna Harni