Poticanje imuniteta
Prehrambeni status ima važnu ulogu u funkcioniranju imunološkog sustava. Prehrambeni proteini, ugljikohidrati i masti, kao i mikronutrijenti (vitamini i minerali), interaktivno djeluju s imunološkim stanicama u krvi, regionalnim limfnim čvorovima i u specijaliziranom gastrointestinalnom imunološkom sustavu. Uloga specifičnih makro- i mikronutrijenata u imunološkoj funkciji opširno je raspravljana u literaturi. Ugljikohidrati su prvenstveno izvor energije u imuno-prehrani. Razne aminokiseline poput glutamina, arginina, taurina i aminokiseline koji sadrže sumpor posjeduju imunomodulatorna svojstava. Pored toga, (poli) -nezasićene masne kiseline imaju utjecaj na imunološki status. Zabilježeni su pad i specifičnog i nespecifičnog imuniteta povezano s nedovoljnom prehranom i nedostatkom bjelančevina. Također je poznato da su nedostaci elemenata u tragovima poput željeza, cinka, selena, bakra i vitamini A, B6, B12, folna kiselina, C, D i E povezani s poremećajem imunološke funkcije.
Iako je prirodna hrana idealna kombinacija osnovnih makro- i mikronutrijenata, uzimanje dijetetskih dodataka i / ili obogaćena hrana mogu biti od velike vrijednosti u stresnim situacijama kao što su prijevremeni porođaj, starenje ili bolest ili ekstremni uvjeti poput vježbanja. U smislu prehrambene potpore i promicanja zdravog imuniteta, provode se tri razine skrbi. Primarna razina sastoji se od unosa svih ključnih mikro- i makronutrijenata za održavanje imunoloških stanica i funkcija. Druga razina odgovara modulaciji imunološkog sustava na odgovarajući način, npr. pravilno upravljanje tihom upalom. Tercijarna razina obuhvaća prehrambene intervencije prilagođene individualnoj imunološkoj dispoziciji i situaciji i otuda je dio preventivne i individualizirane prehrane.
Preduvjeti za pravilno funkcioniranje imunološkog sustava
Nužni preduvjeti za pravilnu funkciju imunološkog sustava su sklad i ravnoteža, na koji ogroman utjecaj imaju životna dob, prehrana, tjelovježba i psihofizički stres. Neupitno je da je prva linija obrane ustvari odabir zdravog načina života. Slijediti opće smjernice zdravstvene zaštite najbolji je korak koji možete poduzeti kako biste svoj imunosni sustav održali zdravim i snažnim na što prirodniji način.
Svaki dio vašeg tijela, uključujući i imunosni sustav, bolje funkcioniraju kada su zaštićeni od negativnih utjecaja okolišnih čimbenika i kada sj podržani odabirom zdrave životne strategije, što podrazumijeva da:
- ne pušite;
- jedete mnogo voća i povrća;
- redovito vježbate i održavate tjelesnu kondiciju;
- ne pretjerujete u količini hrane koju unosite i održavate primjerenu tjelesnu težinu;
- ne pijete alkohol ili, ako već pijete, da to bude umjereno;
- dovoljno spavate;
- poduzimate sve kako biste izbjegli infekciju (npr. čestim pranjem ruku i temeljitom termičkom obradom namirnica – mesa);
- pokušate smanjiti stres (a ako vam to ne polazi za rukom, pozabavite se nekom od antistresnih tehnika).
Pokušaj poticanja stanica imunosnog sustava posebno je kompliciran zato što postoji toliko različitih vrsta stanica u imunosnom sustavu koje na toliko različitih načina reagiraju na toliko različitih mikroba. Kako starimo, imunološki odgovor je sve slabiji, što posljedično rezultira većim brojem infekcija i većom pojavom malignih oboljenja. Kako se očekivano trajanje života u razvijenim zemljama povećalo, sukladno tome, porasla je i učestalost bolesti i stanja povezanih sa starijom dobi. Čini se da postoji veza između prehrane i imuniteta kod starijih osoba. Oblik neishranjenosti, koji je iznenađujuće čest čak i u bogatim zemljama, poznat je kao malnutricija mikronutrijenata. Nedostatak esencijalnih vitaminima i minerala u tragovima koji se unose suplementacijom redovite prehrane može biti čest u starijih osoba. Osim što stariji ljudi obično manje jedu, njihova prehrana nije raznolika.
Polinezasićene masne kiseline
Temelj svih imunoloških funkcija predstavljaju integritet i funkcionalna djelotvornost stanične membrane. Poznato je da su stanične membrane građene od dvostrukog sloja fosfolipida s masnim kiselinama okrenutim prema unutrašnjosti dvosloja. Lanci masnih kiselina u stalnom su pokretu, a stupanj pokretljivosti i molekularnog gibanja unutar membrane (fluidnost membrane) određen je prirodom masnih kiselina. Zasićene masne kiseline stvaraju gotovo kristalnu strukturu s minimalnim molekularnim gibanjem. Za pravilno funkcioniranje staničnih membrana nužan je relativno visok sadržaj višestruko nezasićenih masnih kiselina u samoj strukturi.
Masnoće iz prehrane bitno oblikuju sastav staničnih membrana. Glavni sastojak svih masnoća su masne kiseline koje mogu biti zasićene, mononezasićene ili višestruko / polinezasićene. Zasićene masne kiselina sastojci su krutih masnoća, koje su obično su dobivene iz životinjskih izvora, primjerice mast, loj i maslac. Nasuprot tomu, većina biljnih masnoća ima velike količine mononezasićenih ili polinezasićenih masnoća, osim palmine i kokosove masnoće koje su visoko zasićene. Zasićene i mononezasićene masnoće nisu nužne u prehrani budući da ih ljudsko tijelo može proizvesti.
Dvije polinezasićene masne kiseline koje naše tijelo ne proizvodi su linolna kiselina (omega-6) i alfa-linolenska kiselina (omega-3). Oznaka omega predstavlja posljednji ugljikov atom na kraju ugljikovog lanca, a brojka 3 i 6 redni broj atoma ugljika na kojem se prvi put pojavljuje dvostruka / nezasićena veza. Njihov unos mora biti osiguran prehranom, zbog čega se ove masne kiseline označuju esencijalnim masnim kiselinama. U tijelu mogu biti metabolizirane u druge polinezasićene masne kiseline kao što su arahidonska, eikozapentaenska kiselina - EPA i dokozaheksaenska kiselina - DHA, dugolančane masne kiseline od kojih je EPA peterostruko nezasićena masna kiselina s 20 ugljikovih atoma, a DHA šesterostruko nezasićena s 22 ugljikova atoma.
Dobri prehrambeni izvori linolne kiseline su povrće, voće, orašasti plodovi, žitarice i sjemenke, kao i ulja od šafranike, suncokreta, kukuruza, soje, noćurka, buće i pšeničnih klica. Najbolji su izvori alfa-linolenske kiseline dubokomorske ribe hladnih mora, sjemenke lana i gorčice, sjemenke buće, zrna soje, zeleno lisnato povrće, žitarice i spirulina, ulja od sjemenki lana, uljane repice i zrna soje, kao i riblje ulje. Ulje sjemenki lana sadrži dvostruku količinu omega-3 masnih kiselina od one u ribljem ulju. Omega-3 masne kiseline se u tijelu metaboliziraju u EPA i DHA, koje se inače nalaze u nekim morskim algama i ulju morske ribe. Mnogi čimbenici utječu na stopu prijetvorbe, a jedan od čimbenika je i visok unos omega-6 masnih kiseline, koji je tipičan za vegetarijansku prehranu i može umanjiti sposobnost organizma da pretvori oemga-3 u DHA.
Višak omega-6 i manjak omega-3 masnih kiselina u današnjoj prehrani izravno vodi povećanom stvaranju proupalnih eikozanoida, a visoki sadržaj rafiniranih ugljikohidrata i njihovih prerađevina potiče povećanu sintezu hormona inzulina i povećano stvaranje pro-upalnog citokina interleukina IL-6. Povišena razina inzulina i disbalans eikozanoida najosjetljiviji su pokazatelji koji se javljaju godinama prije nastanka kroničnih bolesti. U današnje vrijeme moguće je mjeriti razinu arahidonske kiseline - AA i EPA, te odrediti omjer AA/EPA koji pokazuje višak proupalnih eikozanoida, koje uz mjerenje inzulina natašte predstavlja glavni biljeg upale. Koncem 1980.-ih godina kanadski znanstvenici objavili su rezultate istraživanja u kojem su pokazali utjecaj polinezasićenih esencijalnih masnih kiselina (EPA/DHA) na endometriozu.
Potvrđen je povoljan utjecaj prehrane s dodatkom ribljeg ulja koje sadrži omega-3 masne kiseline (EPA/DHA) na animalni model endometrioze, u kojem ova prehrana sprječava rast endometriotičkih implantata i smanjuje upalne medijatore. Otuda postoji ogroman interes za esencijalne masne kiseline u planiranju prehrane pacijentica s endometriozom. žNovije znanstvene spoznaje ukazuju kako su nastanak i proširenost endometrioze istodobno i odraz poremetnje funkcije imunološkog sustava, kako nespecifičnih funkcija makrofaga i NK stanica, tako i specifičnih funkcija staničnog i humoralnog imuniteta. Zbog modulacije imunološkog odgovora izostaje reakcija odbacivanja, a imunološke stanice ne prepoznaju tkivo endometrija na pogrešnom mjestu. Otuda je poticanje imunološkog odgovora i jačanje imuniteta obogaćivanjem svakodnevne prehrane jedan od temeljnih ciljeva u liječenju endometrioze.
Mikronitrijenti i dodatci prehrani
Antioksidativni vitamini, karotenoidi i minerali su snažna sredstva u modulaciji imunološkog odgovora. Vitamin E ima važnu ulogu u zaštiti lipida od njihove oksidacije. Dijetalni vitamin E dijelom štiti stanične lipide, uključujući imunološke stanice od peroksidacije. Koncentracija vitamina E u imunološkim stanicama je također povezana s prehrambenim unosom, a ovisi i o razini lipida u prehrani. Vitamin E je prisutan u membranama i važan je za funkcioniranje imunološkog odgovora.
Askorbinska kiselina (vitamin C) ma veliku ulogu u zaštiti stanica od oksidativnog oštećenja. Visoke koncentracije askorbinska kiselina izmjerene su u fagocitima i limfocitima. Stanice koriste askorbinsku kiselinu pohranjenu u staničnom citosolu. Postoji povezanost između stanične koncentracije aksorbinske kiseline i funkcije fagocita. Dodavanjem vitamina C i vitamina E stanicama dolazi do modulacije funkcije fagocita i ultrastrukturnih promjena u aktivacijskom sustavu. Vitamin C u određenim vrijednostima modulira proizvodnju citokina u humanim monocitima i limfocitima iz pune krvi. Brojne studije su pokazale poboljšanje imunološkog odgovora nakon dodavanja vitamina C prehrani, što se općenito smatra kratkotrajnim pojačanjem imunološkog odgovora.
Karotenoidni pigmenti su takođe snažni antioksidanti koji igraju važnu ulogu u interstaničnoj komunikaciji, što je od vitalne važnosti za koordinaciju svih bioloških aktivnosti u tkivima. Kombinacija navedenih vitamina s karotenoidima čine značajan antioksidativni sustav u stanici. Cink, selen i željezo su važni za stanična proliferaciju i funkcioniranje imunoloških stanica poput limfocita, makrofaga i NCC. Imunološki odgovor je moduliran i u slučaju deficita i kod previsoke suplementacije u tim mineralima. Istraživanja su pokazala važnost cinka u limfocitnoj proliferaciji u okviru antioksidantne obrane. Beta-glukani su polisaharidi koji potječu iz stanične stijenke kvasca. Njihova imunostimulirajuća funkcija se povezuje s prisutnošću specifičnih receptora na površini makrofaga i ostalih fagocitnih stanica. Oralna primjena beta-glukana dovodi do značajnog porasta otpornosti na bolesti.
Danas je na tržištu dostupan velik broj proizvoda za koje se tvrdi da podupiru imunitet ili na neki drugi način potiču zdravlje imunološkog sustava. Iako je utvrđeno da neki proizvodi mijenjaju određene komponente imunološke reakcije, do sada nema dokaza da oni pružaju snažniji imunološki odgovor koji štiti od infekcije i bolesti.
dr. Vesna Harni
