Rana trudnoća nakon mrtvorođenog djeteta ima dobar ishod

Začeće u roku od godinu dana ili čak 6 mjeseci nakon mrtvorođenja nije povećalo mogućnost ponovnog mrtvorođenja, prijevremenog porođaja ili male porođajne težine u usporedbi s intervalom između trudnoća od najmanje 2 godine, prema novoj studiji objavljenoj u znanstvnom časopisu Lancet. To su rezultati iz prve opsežne opservacijske studije kako bi se istražio interval između mrtvorođenja i naknadne trudnoće, uključujući gotovo 14,500 porođaja  kod žena iz Australije, Finske i Norveške koje su imale mrtvorođenče u prethodnoj trudnoći. 

"Približno 3.5 na svakih 1,000 porođaja u zemljama s visokim dohotkom su mrtvorođena djeca, a za planiranje budućih trudnoća postoje ograničene smjernice. Nadamo se da će naša otkrića pružiti sigurnost ženama koje žele zatrudnjeti ili neočekivano zatrudne ubrzo nakon mrtvorođenja, ”, izjavila je glavna autorica dr. Annette K. Regan sa Sveučilišta Curtin u Perthu, Australija, u priopćenju za javnost u časopisu Lancet.

Trenutno, Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje ženama da ne pokušavaju začeti barem 6 mjeseci nakon pobačaja i najmanje 2 godine nakon porođaja živog djeteta, ali ne postoje preporuke za optimalni interval nakon mrtvorođenosti, definirane kao fetalni gubitak nakon sredine trudnoće.

Nova studija pokušala je nadoknaditi ovaj nedostatak dokaza uzimanjem  podataka iz matičnih knjiga rođenih u tri zemlje tijekom gotovo 40-godišnjeg razdoblja.

Podaci su dosljedno pokazali da interval između trudnoća kraći od 1 godine nije povezan s povećanim rizikom od neželjenih ishoda rođenja u sljedećoj trudnoći. Naši nalazi pružaju vrijedne dokaze za preporučeni razmak trudnoće nakon mrtvorođenja", dodao je Regan.

U pozvanom komentaru, dr. Mark A. Klebanoff iz Centra za perinatalna istraživanja u Nacionalnoj bolnici za djecu u Columbusu, Ohio, kaže: "Rezultati ... ukazuju da period između dvije trudnoće nakon mrtvorođenosti može biti manje važan nego što se ranije pretpostavljalo, barem za žene u regijama s visokim dohotkom.

"Umjesto da se pridržavamo strogih pravila, kliničke preporuke trebaju uzeti u obzir sadašnji zdravstveni status žene, njezinu  dob i želju glede razmaka između djece i konačne veličine obitelji, njezinu emocionalnu spremnost da ponovno zatrudni, osobito nakon gubitka djeteta“.

U godinu dana poslije mrtvorođenosti 63% žena ponovno je zatrudnilo

Uporabom podataka o rođenju iz razdoblja od 1987. do 2016. u Finskoj, 1980.-2015. u Norveškoj i 1980.-2015. u Zapadnoj Australiji, istraživači su analizirali ishode rađanja kod žena koje su začele nakon jednoplodnog mrtvorođenja u 22. tjednu ili kasnije. Među naknadnim 14.452 rođenja, 2% su bili mrtvorođeni, 18% su bili prijevremeni, a 9% bili su mali za gestacijsku dob. Većina mrtvorođenja (88%) bila je prijevremena; 12% je bilo u terminu.

Srednje vrijeme između mrtvorođenosti i početka sljedeće trudnoće bilo je 9 mjeseci,  63% žena začelo je u roku od 12 mjeseci a 37% su začele unutar 6 mjeseci nakon mrtvorođenja.

Žene koje su začele prije od 6 do 12 mjeseci nakon mrtvorođenja nisu imale veće izglede za mrtvorođenje, prijevremeno rođenje ili SGA novorođenčad nego žene koje su začele 24 do 59 mjeseci nakon mrtvorođenja, nakon prilagodbe za  zemlju, dob, paritet, godine kad su rodile i trajanje prethodne trudnoće.

Dodatna prilagodba za obrazovnu razinu i pušenje majki za vrijeme trudnoće, kada su ti podaci bili dostupni, također nije promijenila nalaze, niti istraživanja samo rođenja nakon 1998. godine. Unatoč statističkim prilagodbama, autori napominju da drugi problemi mogu utjecati na nalaze.

"Žene koje začnu ubrzo nakon prethodne trudnoće mogle bi biti zdravije i plodnije od žena koje kasnije zatrudne i stoga bi mogle biti manje podložne nepovoljnim ishodima rođenja", pretpostavljaju. Priznaju da im nedostaju podaci o kroničnim stanjima žena, socioekonomskom statusu, uzroku mrtvorođenja, pobačajima ili upotrebi tehnologije potpomognute reprodukcije.

Repliciranje studije u većoj skupini bilo bi poučno

Rezultati dolaze iz zemalja s visokim dohotkom s univerzalnom zdravstvenom skrbi, besplatnom antenatalnom skrbi i pretežno bijelom populacijom, što potencijalno isključuje generalizaciju na nacije niskog ili srednjeg dohotka, zemlje bez pristupa univerzalnoj zdravstvenoj zaštiti, ili etničke manjine, dodaju Regan i kolege.

Klebanoff se slaže, ističući kako "se rezultati ne mogu odnositi na žene u manje povoljnim situacijama u kojima su neuhranjenost, kronična medicinska stanja i loš pristup kvalitetnoj medicinskoj i opstetričkoj skrbi uobičajeni".

Istraživači također napominju da iako je to najveća studija te vrste, samo je 228 žena imalo rekurentna mrtvorođenja, što znači da su analize za ovu skupinu ograničene zbog malog broja slučajeva. Repliciranje studije u većoj skupini bilo bi poučno, zaključuju oni.

Lancet. Published 2019.

Poliklinika Harni