Veći rizici kod produljenog drugog porođajnog doba
Kada drugo porođajno doba traje više od dva sata treba odvagati koristi rađanja vaginalnim putem s obzirom da se lagano povećavaju rizici za majku i dijete. S. Katherine Laughon i kolege (Epidemiology Branch, Division of Intramural Population Health Research, Eunice Kennedy Shriver National Institute of Child Health and Human Development, National Institutes of Health, Rockville, Maryland) su objavili rezultate njihove studije u srpanjskom broju Obstetrics & Gynecology.
"Istraživanje smo usmjerili na stopu uspješnosti vaginalnog porođaja kako bismo dobili adekvatne informacije za savjetovanje žena u slučaju da porođaj dulje traje", objasnila je dr. Laughon. "Također smo proučavali komplikacije majki i novorođenčadi uzevši u obzir više čimbenika, uključujući BMI koji utječe na duljinu porođaja što se pokazalo i u drugim studijama u nekoliko zadnjih godina." Istraživači su pregledali elektroničke medicinske zapise od 2002.-2008. godine, koristeći retrospektivnu skupinu iz 19 bolnica u 12 kliničkih centara diljem USA. Uključili su 43,810 prvorotkinja i 59,605 višerotkinja koje su imale porođaj jednog djeteta sa 36 ili više tjedana trudnoće, stava glavom i otvoreni grlić maternice 10 cm.
Koristili su smjernice Američkog društva za ginekologiju i porodništvo da bi definirali produljeno drugo porođajno doba kao period koji traje dulje od tri sata s epiduralnom ili više od dva sata bez epiduralne kod prvorotkinje. Za višerotkinje, produljeno drugo porođajno doba je definirano kao period koji traje više od dva sata s epiduralnom ili više od jedan sat bez epiduralne. Nakon što su uskladili rasu, BMI, osiguranje, mjesto boravka, istraživači su usporedili ishode porođaja kod majki i djece prilagođavajući rizike. Do produljenja drugog porođajnog doba dolazi kod 9,9% prvorotkinja s epiduralnom, kod 13,9% prvorotkinja bez epiduralne, kod 3,1% višerotkinja s epiduralnom i kod 5,9% višerotkinja bez epiduralne.
Komplikacije kod majki kod produljenog drugog porođajnog doba su korioamnionitis i treći ili četvrti stupanj perinealne laceracije. Sepsa se pokazala kao neonatalna komplikacija produljenog drugog porođajnog doba kod prvorotkinja. S epiduralnom, stopa je bila 2,6% uspoređujući s 1,2% u smjernicama (prilagođeni OR, 2,08; 95% interval pouzdanosti [CI] 1,60-2,70). Bez epiduralne je stopa bila 1,8% uspoređujući s 1,1% u smjernicama (prilagođeni OR, 2,34; 95% CI, 1.28 - 4.27). Kod provorotkinja s epiduralnom stopa asfiksije je bila 0,3% uspoređujući s 0,1% (prilagođeni OR, 2,39; 95% CI, 1.22 - 4.66). Kod prvorotkinja bez epiduralne, perinatalni mortalitet je bio 0,18% naprema 0,04% (prilagođeni OR, 5,92; 95% CI, 1.43 – 24.51) i bio je 0,21% uspoređujući s 0,03% kod višerotkinja (prilagođeni OR, 6,34; 95% CI, 1.32 – 30.34).
U istraživanju je bilo 3533 prvorotkinja i 1348 višerotki koje su imale epiduralnu i kod kojih je drugo porođajno doba bilo produljeno. Kod njihove djece nije bilo slučajeva hipoksično-ishemijske encefalopatije ili perinatalne smrti. "Naši rezultati su ohrabrujući za majke s epiduralnom (koje su činile većinu u našoj skupini) jer nije nađen povećani rizik za perinatalnu smrt ili hipoksično-ishemijsku encefalopatiju kod produljenog drugog porođajnog doba", rekla je doktor Laughon. "Svejedno, dokazali smo povećani rizik neonatalnog morbiditeta kod svih porođaja kod produljenog drugog porođajnog doba i lagano povećan rizik (0,2%) neonatalne asfiksije kod prvorotkinja s epiduralnom." Ograničenja studije uključuju retrospektivne podatke, manjak informacija o dugoročnom stanju majki i djece i mogućnost da su neki rezultati bili lažno-pozitivni te na taj način uključeni u studiju.
"Naš rad može koristiti u donošenju konačne odluke o vaginalnom načinu porođaja kod produljenog drugog porođajnog doba jer upućuje na postojanje malog ali mjerljivog maternalnog i neonatalnog rizika", zaključila je doktor Laughon. "Sada istražujemo kada počinje period u kojem dolazi do povećanja fetalnih/maternalnih komplikacija, tj. do kada bi bilo sigurno produljavati vaginalni porođaj. Vjerujem da trenutno postoje druge randomizirane studije u tijeku (ne iz naše grupe) koje će pomoći u rješavanju ovakvih problematika. U konačnici ćemo možda dobiti rezultate koji će navesti Američko društvo za ginekologiju i porodništvo te Društvo za feto-maternalnu medicinu na reviziju smjernica."
Obstet Gynecol. 2014;124:57-67.
Poliklinika Harni
