Opojne tvari i droge u trudnoći

Među opojnim sredstvima i drogama osobito omiljenim posljednjih godina poseban značaj zauzimaju marihuana / cannabis sativa, indijska konoplja, hašiš i LSD / dietilamid lizergičke kiseline.

Najvažniji djelotvorni i ujedno psihotropni princip marihuane delta-9-THC (tetrahydrocannabiol) nesmetano prolazi placentarnu barijeru i dospijeva u krv fetusa koji je na ovaj način u potpunosti izložen njegovom djelovanju. Kretanja u razini delta-9-THC u krvi fetusa odgovaraju oscilacijama razine THC u majčinoj krvi, premda je apsolutna koncentracija THC daleko niže.

U animalnim eksperimentima primjena THC tijekom trudnoće izaziva kromosomoske lomove, povećanu učestalost urođenih anomalija, spontanog pobačaja i prijevremenog porođaja, nisku porođajnu težinu kao i dugotrajna oštećenja u razvitku mozga i endokrinološkog sustava.  

Marihuana i LSD

Studije humanih trudnoća nisu tako jednoznačnog karaktera, a oprečni rezultati istraživanja izazivaju mnoge nesigurnosti glede stvarnih oštećenja uzrokovanih uživanjem marihuane tijekom trudnoće.  U nekim studijama nađeni su ubrzani kucaji čedinjeg srca te povećana učestalost prijevremenih porođaja i niža porođajna težina bebe uz ostale probleme pridružene ovim stanjima: neonatalne infekcije ili poteškoće s disanjem prijevremeno rođene djece.

Najveći problem u istraživanju točnog utjecaja marihuane na trudnoću je nepouzdanost podataka (ilegalna uporaba marihuane) kao i pridružena uporaba drugih droga, lijekova ili što je najčešće pušenja.  Pušenje tijekom trudnoće, premda ne izaziva urođene anomalije, sigurni je čimbenik koji ispoljava embrio- i fetotoksično djelovanje. 

Većina znanstvenih istraživanja potvrditi će da uživanje marihuane tijekom trudnoće ne dovodi do povećane učestalosti urođenih anomalija. Za razliku od toga, povišena je učestalost perinatalne smrtnosti djece (sudden infant death syndrome) pri čemu također nije u potpunosti jasno je li tome uzrok pušenje ili delta-9-THC.

Uživanje marihuane tijekom trudnoće u svakom slučaju može biti povezano s određenim zdravstvenim problemima fetusa, zbog čega se preporučuje suzdržavanje od konzumiranja marihuane tijekom cijelog trajanja trudnoće, kao i tijekom dojenja.

Slično kao i kod uživanja marihuane, niti jedan od mnogobrojnih znanstvenih radova nije mogao jednoznačno potvrditi embriotoksično djelovanje halucinogena LSD u humanoj trudnoći.  Pri tome se, premda bez statističkih argumenata, u trudnoćama kompliciranim uzimanjem LSD-a uočava upadljivo veliki broj anomalija skeleta, središnjeg živčanog sustava kao i anomalija (displazija) u razvitku oka, zbog čega se preporučuje intenzivna antenatalna skrb.

U pokusima na životinjama, slično kao i marihuana, LSD izaziva kromosomoske lomove. Kako niti neškodljivost uzimanja LSD-ja u trudnoći nije sigurna, trudnice bi se trebale suzdržati od uporabe ove i drugih halucinogenih ili opojnih sredstava tijekom trudnoće i dojenja.

Ecstasy

Visoki porast rekreacijske uporabe ecstasya / MDMA - methylendioxymethamphetamin tijekom prošlog desetljeća praćen je rastućim spoznajama o njegovoj potencijalnoj toksičnosti. Dosadašnja istraživanja o utjecaju amfetamina na trudnoću potvrđuju njihovu povezanost s povećanim rizikom strukturnih malformacija srca i velikih krvnih žila u različitih animalnih vrsta. Podatci o utjecaju amfetamina na humanu trudnoću su oprečni, kako podaci o riziku pojave malformacija općenito, tako i podaci o riziku nastanka specifičnih malformacija. Najznačajnija studija na temu ecstasy i trudnoća objavljena je koncem 1999. godine u uglednom časopisu The Lancet.

Prospektivno praćenje trudnoća u kojima je fetus za vrijeme intrauterinog života bio izložen djelovanju MDMA ukazuje na statistički značajno veću učestalost urođenih anomalija u ovih fetusa (15.4%), pri čemu prednjače kardiovaskularne anomalije (26/1,000 živorođenih), kao i mišićno-koštane anomalije (38/1,000 živorođenih). 

Znanstvenici iz Edinburgha / National Teratology Information Service pratili su s ciljem istraživanja utjecaja ecstasya na fetus 136 trudnica u razdoblju od siječnja 1989. do lipnja 1998. godine. Jedan dio trudnica uzimao je samo ecstasy, dok su druge trudnice uz ecstasy konzumirale još neku od droga. Većina trudnica uzimala je ecstasy tijekom prvog trimestra trudnoće, manji broj u drugom i trećem trimestru. Akutna toksična reakcija na ecstasy registrirana je kod 2 trudnice. Spontanim pobačajem završeno je 11 trudnoća, a 48 djevojaka izvršilo je namjerni prekid trudnoće, jedna od njih nakon prenatalne dijagnoze fetalne malformacije. Učestalost spontanih pobačaja iznosila je 8%, što odgovara učestalosti spontanih pobačaja u općoj populaciji, dok je učestalost namjernih pobačaja iznosila 35%, što je daleko iznad prosječnih vrijednosti. Iz cijele skupine rođeno je 78 žive novorođenčadi, 66 beba je bilo normalno, dok je 12 novorođenčadi pokazivalo urođene anomalije (15.4%), što čini statistički značajno većom pojavnost urođenih anomalija u odnosu na ovaj rizik u općoj populaciji koji iznosi 2 - 3%. U ovoj skupini su tri novorođene djevojčice (38/1,000) imale pes talus, urođenu anomalija položaja stopala, koja se spontano javlja u 1/1,000 živorođene djece, dok je odnos spolova u Velikoj Britaniji 3:1 u korist dječaka.

Spontani rizik nastanka urođenih srčanih grešaka iznosi 5 - 10/1,000 živorođene djece. U skupini 78 živorođene djece  eksponirane djelovanju ecstasyu in utero, dvoje djece je imalo urođene srčane greške. Kod jednog djeteta je dijagnosticiran ventrikulski, a kod jednog djeteta ventrikulski i atrijski septalni defekt (26/1,000). Ostale anomalije koje su se javljale su odsustvo gornjih ekstremiteta, hipoplastična rebra, stenoza pilorusa, bilateralna hidronefroza, ptoza oka, hidrocefalus, hermafroditizam. Premda ova mala serija slučajeva posjeduje nedovoljnu statističku snagu da se govori o uzročno-posljedičnom odnosu zloporabe droge u trudnoći s pojedinačnim urođenim anomalijama, studija predstavlja značajan i bitan iskorak u tom pravcu.

Heroin

Oko 80% populacije heroinskih ovisnica nalazi se u reprodukcijskom razdoblju. Upravo hormonska neravnoteža koja nastupa uzimanjem heroina (inhibicija oslobađanja Gn-RH iz hipotalamusa) i sekundarna amenoreja, izostanak menstruacije kao posljedica opisane inhibicije, navodi djevojke na pomisao o nepotrebnosti kontracepcije. U kratkim fazama apstinencije ili kod smanjenog konzumiranja heroina uspostavlja se ovulacijski ciklus, što ima za posljedicu mogućnost začeća. Heroinovisne trudnice moraju za vrijeme trudnoće, kao i nakon porođaja računati s nizom mogućih komplikacija. U većini je dobitak trudnice na težini neprimjeren, a u 50% se razvija trudnička gestoza.

Otprilike svaka četvrta heroinovisna trudnica inficirana je virusom hepatitisa ili uzročnikom sifilisa (Klinikum R. Virchow, Charlottenburg, Berlin), a značajan problem u trudnoći predstavlja i aloimunizacija, stvaranje antieritrocitnih protutijela u Rh negativnih žena kod uporabe zajedničkih igala. U analizi tijeka porođaja osobito je upadljiv veliki broj operativno dovršenih porođaja. Gotovo sve trudnice u vrijeme porođaja pokazuju znake apstinencijske krize: nemir, ubrzani puls, velike oscilacije tlaka. Oko 14% novorođenčadi teži na porođaju manje od 2,500 g, a oko 25% djece se rodi prije 38. tjedna trudnoće. Težina svakog drugog novorođenčeta ispod je 50. percentile, a svako peto dijete pokazuje znake asfiksije (mekonijska plodova voda ili deceleracije u CTG-u).

Nekontrolirani prekid uzimanja heroina u trudnoći ima za posljedicu povećani broj spontanih pobačaja, a u trećem trimestru prijevremene trudove kao i iznenadnu intrauterinu smrt djeteta. Stoga je uz redovitu antenatalnu skrb nužna supstitucijska terapija u trudnoći: L-polamidon (L-izomer) ili metadon (racemat) koja sprječava tjelesnu i duševnu zaostalost djeteta. Supstitucijska terapija obvezno se započinje u stacionarnim uvjetima zbog nužnosti praćenja redovitog uzimanja medikamenta, kao i njegovih neželjenih učinaka. Uobičajeni apstinencijski simptomi su: nemir, drhtanje, znojenje, bolovi u kostima kao i glavobolja, mučnina, povraćanje, kao i pojačana aktivnost djeteta i ubrzani kucaju čedinjeg srca.

Dobra metoda praćenja stanja novorođenčeta tijekom metadonske supstitucije je određivanje biofizikalnog profila i non-stress testa. Novorođenčad majki (90%) koje uzimaju polamidon ili metadon razvijaju snažnu apstinencijsku krizu nakon porođaja i zahtijevaju intenzivnu skrb u specijaliziranim ustanovama u 50% slučajeva. Ova kriza se pak ne smije liječiti s polamidonom ili metadonom, obzirom da za isti proteinski nosač u krvi kompetitivno konkurira bilirubin, te postoji opasnost kernikterusa. Obzirom da polamidon i metadon prelaze u majčino mlijeko, dojenje je kontraindicirano. Ukoliko je program odvikavanja uspješno protekao i trudnica najmanje mjesec dana prije poroda nije ništa uzimala, izostaju znaci apstinencijske krize novorođenčeta. Polamidon i metadon su kontraindicirani kod kronične plućne insuficijencije, hipotireoze, hipovolemije, ulceroznog kolitisa, pankreatitisa i divertikulitisa.
 

Kokain

Uporaba kokaina među ženskim dijelom populacije tijekom reprodukcijske dobi u stalnom je porastu, kako u SAD, tako i na europskom kontinentu.  Istraživanja o djelovanju kokaina u trudnoći otežana su uobičajenom, istodobnom uporabom drugih opojnih droga (alkohol, opijati, pušenje). Do sada su objavljena ozbiljna istraživanja koja ukazuju na povećanu učestalost krvarenja, spontanog pobačaja, abrupcije posteljice, prijevremenog prsnuća plodnih ovoja i prijevremenog porođaja, kao i smrti djeteta in utero u trudnica koje uživaju kokain.

Nekoliko istraživanja ukazuje na veću učestalost urođenih anomalija u djece izložene već intrauterinom djelovanju kokaina, osobito urođenih anomalija urogenitalnog trakta. Nasuprot tome, vrijedna zapažanja su kako kokain u eksperimentima na životinjama nije pokazivao teratogeno djelovanje. Kokain izaziva uočljivi porast srčane frekvencije kako u majke, tako i u nerođene bebe, čime su smanjeni opskrba kisikom i protok krvi kroz posteljicu. Otuda se javlja i mogućnost zastoja rasta fetusa, kao i niska porođajna težina djeteta. U nekim slučajevima opisana su teška krvarenja u mozgu novorođenčeta nakon porođaja u trudnica koje su uživale kokain. Ukoliko je kokain uzet kratko vrijeme prije porođaja, novorođene bebe su hiperaktivne, izgledaju nemirno i razdražljive su.  U slučaju redovitog konzumiranja kokaina, u beba se nakon porođaja javljaju simptomi odvikavanja koji su vrlo slični simptomima odvikavanja u odraslih.

Vrlo je vjerojatno da dojenče dobiva kokain mlijekom prilikom dojenja. Pojava različitih simptoma kod bebe ovisi o dozi i učestalosti uzimanja kokaina, kao i razmaku između podoja. Kao rezultat uživanja kokaina tijekom perioda dojenja, beba postaje nemirna, razdražljiva, hiperaktivna i odbija hranu.

Novija istraživanja rasta, razvitka i ponašanja djece kokain-ovisnih trudnica u dobi od 6 godina ne ukazuju na toksičke učinke prenatalne kokainske ekspozicije na tjelesni rast i psihički razvitak ove djece. S obzirom na opisane moguće teratogene efekte kokaina, uživanje kokaina tijekom trudnoće i dojenja potrebno je unatoč rezultata ove studije u svakom slučaju izbjegavati.

 

dr. Vesna Harni