Unatoč značajnim kontroverzama, vaginalna laserska terapija i dalje se koristi za liječenje mnogih ginekoloških i zdjeličnih stanja, uključujući vaginalnu atrofiju, suhoću, dispareuniju (bol tijekom spolnog odnosa), urinarne inkontinencije i zdjelične boli. Ovaj članak razmatra kontroverze oko vaginalne laserske terapije i ističe važnu razliku između ablativnih i neablativnih vaginalnih lasera. Iako je potrebno još mnogo istraživanja, važno je da zdravstveni djelatnici znaju ključne informacije prije nego što odluče integrirati ovu tehnologiju u svoju kliničku praksu.
Vaginalni laseri prvi put su uvedeni na tržište SAD-a 2014. godine i od tada su široko promovirani za izvanrednu primjenu u liječenju različitih ginekoloških stanja, uključujući urinarne inkontinencije, vaginalnu atrofiju, suhoću i bol. Laseri se također koriste za tretiranje vaginalne labavosti u postupku poznatom kao "vaginalno pomlađivanje". Iako vaginalni laserski uređaji nemaju odobrenje Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) za ove indikacije, tehnologija je agresivno promovirana, što je rezultiralo širokom primjenom.
Dokazi koji podupiru ovu vrstu primjene uglavnom su ograničeni na manji broj promatračkih studija. Rijetki izvještaji o komplikacijama, poput vaginalne fibroze, ožiljaka, aglutinacije i boli, počeli su se pojavljivati, a do 2018. godine, tadašnji povjerenik FDA Scott Gottlieb izdao je upozorenje protiv korištenja vaginalnih lasera za vaginalno pomlađivanje.
Nakon upozorenja FDA, nekoliko medicinskih društava, uključujući Američki koledž opstetričara i ginekologa (ACOG), Međunarodnu uroginekološku udrugu (IUGA), Međunarodno društvo za proučavanje vulvovaginalnih bolesti (ISSVD) i druge, objavilo je smjernice koje navode da nema dovoljno dokaza za učinkovitost laserske terapije te da nedostaju dugoročni podaci o nuspojavama. Ove smjernice uglavnom obeshrabruju upotrebu vaginalnih lasera izvan kliničkih ispitivanja.
Unatoč ranijim upozorenjima, novija istraživanja donose različite zaključke. Pregled iz 2020. godine, koji su proveli Guo i suradnici, istaknuo je da FDA možda pogrešno izjednačava vaginalnu lasersku terapiju za liječenje simptoma genitourinarnog sindroma menopauze (GSM) s kozmetičkim vaginalnim postupcima poput pomlađivanja. Autori sugeriraju da dokazi o značajnim rizicima vaginalne laserske terapije za GSM nisu dovoljno jaki te da bi većina prijavljenih "štetnih događaja" zapravo trebala biti klasificirana kao nedostatak učinkovitosti liječenja.
Važno je razumjeti razliku između ablativnih i neablativnih lasera. Ablativni laseri, poput CO2 lasera, djeluju tako što stvaraju kontroliranu toplinsku ozljedu na tkivu, potičući njegovu obnovu. S druge strane, neablativni laseri, koji djeluju u bliskom infracrvenom spektru, ne uništavaju tkivo već potiču biokemijske promjene unutar stanica.
Iako postoje dokazi koji podržavaju kratkoročne koristi ablativnih lasera u liječenju simptoma GSM-a, još uvijek nedostaju dugoročni podaci koji bi potvrdili njihovu sigurnost i učinkovitost. Isto vrijedi i za druge vaginalne tegobe poput seksualne disfunkcije, zdjelične boli i urinarne inkontinencije. Stoga je potrebno više istraživanja kako bi se odredio optimalan način primjene lasera u različitim sanjima.
U međuvremenu, zdravstveni djelatnici trebali bi pažljivo razmotriti upotrebu ablativnih lasera, posebno s obzirom na dugoročne posljedice koje su još uvijek nepoznate. Pacijentice treba temeljito informirati o rizicima i koristima, kao i o ograničenjima trenutnih dokaza.
Na kraju, vaginalni laseri su tehnologija koja se brzo razvija i koja bi mogla imati značajan utjecaj na zdravlje žena. No, dok se ne prikupi više podataka, važno je nastaviti educirati zdravstvene djelatnike i pacijentice o odgovarajućoj upotrebi ove tehnologije.
Vaginal laser therapy for gynecologic conditions: re-examining the controversy and where do we go from here.
J. Comp. Eff. Res.(2022) 11(11), 841–849. doi: 10.2217/cer-2021-0281
Dr.Vesna Harni
