Sterilizacija predstavlja najčešće primjenjivani postupak definitivne kontracepcije, u prvoj liniji nakon završenog planiranja obitelji. Obuhvaća postupak podvezivanja jajovoda u žena i sjemenovoda u muškaraca / vazektomija. Ovim postupkom onemogućuje se kontakt jajne stanice sa spermatozoidima, pa samim time i oplodnja ženskih jajnih stanica. Prilikom sterilizacije ne diraju se drugi spolni organi, ovulacija se i dalje odvija neometano, kao što dalje dolazi i menstruacija. Postupak sterilizacije nema nikakovog utjecaja na hormonski status žene, a time niti na spolni nagon ili smanjenje libida. Zapravo, većina steriliziranih žena navodi zadovoljstvo svojim seksualnim životom nakon zahvata uglavnom zbog opuštenijeg upuštanja u spolni odnos s partnerom, bez povećane brige o kontracepciji i stalnog straha od neželjene trudnoće.
Pravno gledište
Povijest sterilizacije je vrlo kontroverzna i nosi sa sobom brojne kulturne, vjerske i psihosocijalne probleme. Jednoznačne smjernice kako u liječničkoj, tako i u sudskoj praksi nedostaju, a ovo se prije svega odnosi na prisilne sterilizacije djevojčica s Down-ovim sindromom. Zahvat se pravno smatra nekažnjivim ukoliko je odluka o sterilizaciji donesena samovoljno bez pritisaka od strane partnera, obitelji ili okoline, ukoliko postoji suglasnost bračnih partnera, odnosno postoji medicinska ili socijalno-medicinska indikacija. S pravnog gledišta samo pacijent na kojem se izvodi postupak treba dati informirani pristanak za operaciju te ona može biti izvedena i bez znanja partnera, no prema pravilima dobre prakse preporuča se informiranost i pristanak oba partnera. U Hrvatskoj je na snazi Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine gdje se prema čl. 8 sterilizacija može izvršiti u žene koja je navršila 35 godina. U žena mlađih od 35 godina, sterilizacija se može izvesti ako bi im život bio ugrožen trudnoćom ili rađanjem(najčešće nakon trećeg carskog reza ili komplicirane posljednje trudnoće) te u žena u kojih postoji potvrđeno medicinsko saznanje kako će roditi dijete s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Indikaciju potvrđuje Etičko povjerenstvo Institucije u kojoj se zahvat planira obaviti. Ako je jedan od uvjeta zadovoljen, potrebno je dogovoriti termin sterilizacije u državnoj bolnici, a za sve žene koje su zdravstveno osigurane, cijenu zahvata pokriva HZZO.
Smatra se da se u svijetu preko 190 milijuna parova oslanja na žensku sterilizaciju kao metodu kontracepcije, a preko 33 milijuna parova na vazektomiju. Postupak sterilizacije u žena se izvodi u nastavku već započetog zahvata, u nastavku na porod (carski rez), prekid trudnoće ili spontani pobačaj ili neovisno o trudnoći. Zahvat se izvodi resekcijom (izrezivanjem dijela jajovoda) ili ligaturom jajovoda (podvezivanjem jajovoda), stavljanjem silastičkog prstena ili klipsa na jajovod, bipolarnom elektrokoagulacijom ili termokoagulacijom jajovoda, odnosno koagulacijom intersticijskih dijelova jajovoda pomoću koagulacijske sonde histeroskopski putem. Ovisno o postupku koristi se abdominalni put (laparoskopija, mini-laparotomija), vaginalni put (kolpoceliotomija) ili kroz maternicu (histeroskopija).
Prednosti sterilizacije
- Najučinkovitija kontracepcija.
- Kontraceptivna sigurnost iznosi 99%.
- Ne utječe na razinu hormona u krvi niti na libido.
- Manja opterećenost prilikom spolnog odnosa zbog moguće neželjene trudnoće.
Nedostatci sterilizacije
- Ne štiti od spolnih bolesti – savjetuje se korištenje prezervativa pri sumnji u spolno zdravlje vašeg partnera.
- Vrlo je teško ponovno uspostaviti kontinuitet jajovoda i vratiti ih u prvotno stanje (refertilizacija).
- Vrlo rijetko dolazi do spontane rekanalizacije i ponovnog uspostavljanja kontinuiteta jajovoda, čime je omogućena neplanirana trudnoća.
- Ako se trudnoća i dogodi, velika je mogućnost da će biti izvanmaterično sijelo, što se završava ili spontanim pobačajem i krvarenjem u trbuh ili laparoskopskom operacijom s definitivnim odstranjenjem jajovoda.
Najčešće komplikacije (koje su vrlo rijetke) se javljaju u vidu krvarenja ili povrede crijeva (laparoskopska metoda), a njihova učestalost se procjenjuje na 1%. Ovisno o metodi, stopa zakazivanja iznosi 1 - 6/1,000 sterilizacija. Pri tome se češće javlja izvanmaterična trudnoća u jajovodu, nego maternična trudnoća. Trudnoća najčešće nastaje, ne zbog pogrešno izvedenog ili nedovoljno dobro izvedenog zahvata, već zbog spontane rekanalizacije ili stvaranja fistula jajovoda.
Definitivni gubitak plodnosti putem sterilizacije može imati za posljedicu dugotrajne psihičke smetnje, posebice kada je odluka donešena na brzinu i bez dovoljno promišljanja, iz emotivnih a ne racionalnih razloga. Psihičke poteškoće se osobito javljaju kada se sterilizacija izvodi neposredno nakon trudnoće. Otuda se mogu razumjeti i podaci o refertilizaciji: 0.5 - 2% žena nakon sterilizacije želi ponovno uspostaviti prohodnost jajovoda. Operacija kojom se postiže refertilizacija ovisi o metodi sterilizacije, izvodi se mikrokirurškim metodama, a uspjeh operacije je 60 - 80%.
Vazektomija
Muškarci se steriliziraju vazektomijom /presijecanjem kanala kojima spermiji izlaze iz testisa. Vazektomija, koja se izvodi ambulantno kod urologa, traje oko 20 minuta i za nju je potrebna samo lokalna anestezija. Muškarac ne postaje trenutačno neplodan te je kontracepciju potrebno koristiti sve dok ne prođe oko 15 do 20 ejakulacija nakon operacije, jer su mnogi spermiji pohranjeni u sjemenim mjehurićima.
Muškarac se smatra neplodnim nakon što se laboratorijskim ispitivanjem utvrdi kako u dva ejakulata nema spermija. Komplikacije vazektomije uključuju krvarenje (u manje od 5% muškaraca) i upalni odgovor na izlaženje sjemena te spontano otvaranje kanala (u manje od 1%), obično ubrzo nakon operacije. Spolna aktivnost, uz kontracepciju, može se nastaviti nakon operacije čim to muškarac zaželi.
dr. Vesna Harni
