Trudnoće nastale postupkom in vitro oplodnje (IVF) povezane su s povećanim rizikom stvaranja tromba i plućne emolije (PE) u prvom trimestru trudnoće u usporedbi sa spontano nastalim trudnoćama, kaže se u švedskoj studiji objavljenoj 15. siječnja 2013. on-line časopisu British Medical Journal.
Istraživači predvođeni Peterom Henrikssonom, profesorom interne medicine s Karolinska instituta u Stockholmu, otkrili su da je rizik venske tromboembolije (VTE), iako nizak, bio čak četiri puta veći u prvom trimestru IVF trudnoća u usporedbi sa spontanim trudnoćama. Rizik plućne embolije (PE) bio je veći sedam puta.
Iako je povećani rizik za emboliju značio samo 2 do 3 dodatna slučaja na 10,000 IVF trudnoća, autori su naglasili da je plućna embolija stanje koje je gotovo nemoguće pravovremeno dijagnosticirati i koje je vodeći uzrok majčine smrti.
"Liječnici trebaju biti svjesni povećanih rizika, zato što simptomi PE mogu biti podmukli, a stanje je potencijalno smrtno", napisali su. Stoga predlažu učiniti dodatne napore kako bi se otkrile žene pod povećanim rizikom, uključujući profilaktičku primjenu antikoagulansa u žena u kojih se planira postupak IVF.
Prema autorima istraživanja, VTE ima dobro poznate rizike u spontanim trudnoćama, a učestalost je blago veća od 0.1%. Rezultati nekih istraživanja upućivali su na povećani rizik u IVF trudnoćama, ali nijedno istraživanje nije odredilo koliki je to rizik ili učestalost PE.
U ovom istraživanju, tim dr. Henrikssona obradio je podatke iz švedskog registra s 23,498 žena koje su išle na postupak IVF u periodu 1990.-2008. godine i usporedio ih sa 116,960 žena podudarnih po dobi i dobi u kojoj su imale spontanu trudnoću i porođaj; razmotrili su povećani rizik VTE uočen u Švedskoj tijekom posljednjeg desetljeća.
Srednja dob u obje skupine bila je 33 godine (raspon 31-36 godina), a rizik za VTE nije se razlikovao između skupina prije trudnoće (HR 0.85%; 95% CI, 0.66-1.10) i tijekom godinu dana nakon porođaja (HR 1.29; 95% CI 0.82-2.02).
Međutim, IVF trudnoće bile su povezane sa značajnim povećanjem rizika za VTE u odnosu na spontane trudnoće (HR 1.77; 95% CI 1.41-2.23, P< .001). Povezanost je ostala nepromijenjena i nakon prilagodbe za kalendarski period, paritet, jednoplodnu ili višeplodnu trudnoću, pušenje, obrazovanje, dob žene, zemlju rođenja i bračni status u multivarijatnoj analizi (prilagođeni HR 4.22; 95% CI 2.46-7.26).
Daljnja analiza pokazala je da je relativni rizik za VTE u trudnoćama s IVF-om bio osobito povećan tijekom prvog trimestra u usporedbi s prirodnim trudnoćama (HR 4.05; 95% CI 2.54-6.46). Sličan obrazac nađen je i za relativni rizik za PE, koja je sveukupno bila češća (HR 1.42; 95% CI 0.86-2.36), ali je dramatično porasla u prvom trimestru u odnosu na spontane trudnoće (HR 6.97; 95% CI 2.21-21.96).
Autori naglašavaju da je apsolutni rizik komplikacija sa zgrušavanjem krvi u IVF trudnoćama i dalje nizak s 0.42% (4.2/1000, n=99) žena dijagnosticiranih s VTE i 0.08% dijagnosticiranih PE (8.1/10,000; n=19) u usporedbi s 0.25% (2.5/1000; n=291) i 0.06% (6.0/10,000; n=70) žena u prirodnim trudnoćama.
Prema autorima, povećani rizik PE u prvom trimestru u IVF trudnoćama naglašava promjene potaknute samim postupkom, budući da spontane trudnoće najveći rizik za PE imaju u postpartalnom periodu.
"Vjerojatni inicijator štetnog procesa mogao bi biti zamjetan (10 do 100 puta!) porast endogenih estrogena tijekom stimulacijske faze liječenja, a prije samoga postupka", napisali su. Napominju da se egzogeni estrogeni već dugo povezuju s povećanim rizikom za VTE, neovisno o razlozima njihove primjene.
BMJ. Objavljeno on-line 2013.
