Postoji li dugoročni učinak HT na kosti i prijelome kralježnice?
Ova studija je procijenila učestalost vertebralne frakture nakon 20 godina praćenja skupine žena koje su koristile hormonsku terapiju (HT) u ranoj menopauzi u odnosu na drugu skupinu žena koje nisu koristile HT. Nakon 20 godina je pozvano 49 žena iz 1990. godine iz prospektivne studije koja je rađena na 177 žena u dobi od 43 do 57 godina, da bi se ocijenio učinak različitih načina liječenja HT na kosti. Od 49 žena, 32 je koristilo hormonsku terapiju (u prosjeku 5,5 g) i 17 nije, one su činile kontrolnu skupinu. Nađena je veća stopa vertebralnih fraktura u skupini koja je primala hormonsku terapiju (p = 0.03). Iako se radilo o malom uzorku, ovi podaci pokazuju da hormonska terapija uzimana u ranim godinama menopauze ne pruža dugotrajnu zaštitu od vertebralnih fraktura nakon prekida.
Komentar Georgea Helmrich, MD, CCD, NCMP: "U utopiji, mi bismo propisali jednokratno liječenje osobama s rizikom za neku kroničnu bolest, a oni se nikad ne bi razboljeli. Ovaj koncept je dobar za zarazne bolesti i cjepiva. Osim kratkoročne upotrebe oralnih kontraceptiva (s vjerojatnom dugoročnim smanjenjem rizika od raka jajnika), nema puno drugih primjera nezaraznih bolesti. Što se tiče kostiju, postoji neki dugoročniji učinak bisfosfonata kod duljeg korištenja. U principu, veliki dio povećanja rizika od prijeloma je proporcionalan smanjenju i trajanju gubitka neto koštane mase."
S prirodnim gubitkom estrogena nakon menopauze postoji značajan porast gubitka koštane mase i povećava se rizik od prijeloma. Odgađanje ovog gubitka koštane mase s estrogenom smanjuje učinak, ali za koliko dugo? Nacionalna studija za ocjenjivanje rizika osteoporoze (NORA) je nagovijestila odgovor, pokazujući povećanje rizika od prijeloma kod žena s niskom koštanom masom koje su prekinule estrogena unutar 5 godina, uz omjer od 1,65 u usporedbi s onima koje nisu koristile estrogen.
Dvije velike opservacijske studije potvrdile su pozitivan učinak estrogenske terapije na rizik od prijeloma kuka na taj način da je došlo do gubitka efekta nakon prestanka uzimanja terapije. U studiji Women's Health Initiative, izvorno povećanje smanjenja rizika od 33% se pretvorilo u nestatistički značajno povećanje rizika nakon prestanka. U studiji Kaiser Permanente, ne samo da se zaštitni učinak izgubio već nakon 2 godine od prestanak uzimanja HT-a, nego je došlo i do značajnog povećanja rizika od prijeloma kao što se vidjelo i u studiji NORA. Francuska E3N studija je pokazala neke trajnije učinke u smanjenju prijeloma ako se HT koristila duže od dvije godine (uključujući sve velike osteoporotične prijelome, zajedno s kralješnicom).Trajanje učinka je ovisilo o duljini uzimanja HT i o vremenu kada se prekinulo s uzimanjem.
Rizik prijeloma je općenito postao isti kao i kod žena koje nisu uzimale hormonsku terapiju nakon 5 godina, bez obzira na trajanje uzimanja hormonske terapije. Castello-Branco i kolege su napravili dugoročnu opservacijsku studiju u kojoj je prikazan realan svijet koji je svakodnevno oko nas. Realnost je da su mehanizmi kojima estrogen najvjerojatnije smanjuje rizik od prijeloma kratkotrajan za kukove i kralježnicu, kao što su i pokazali u ovoj studiji. S obzirom na učinke kojima estrogen najvjerojatnije utječe na metabolizam kostiju, biološki je mogući nedostatak trajnog učinka.
Sekundarni rezultat statistički značajnog povećanja rizika od prijeloma kralješaka kod oni koji su uzimali hormonsku terapiju 5 ili više godina u ranoj menopauzi je interesantan. S obzirom na vrlo mali broj sudionica, osobito u Genant podskupini i bez osnovnih radioloških istraživanja koja bi ustvrdila pravu prevalenciju u ovoj maloj skupini, teško je napraviti definitivni zaključak o učinku. No, ako prestanak estrogena predstavlja veći rizik za frakture kuka, ova studija jednostavno potvrđuje isti učinak i na kralješnicu. Kad dođemo do pouzdanih znanstvenih informacija, trebali bismo ih podijeliti s našim pacijentima i na taj način svi napredujemo. Ne bismo trebali suditi o rezultatima studije, činjenice govore da ne postoji dugoročan efekt hormonske terapije na vertebralne frakture - niti dobar niti loš. To su jednostavno informacije koje mogu služiti pacijentima i liječnicima u donošenju daljnjih odluka o odgovarajuću terapiju i načinima liječenja.
Climacteric. 2014; 17 (4): 336-341. The North American Menopause Society (NAMS) © 2014
Poliklinika Harni
