Pretilost prije trudnoće povezana s rizicima za dojenčad

Datum zadnje izmjene: 05. 11. 2023.

Viši majčin indeks tjelesne mase (BMI) se povezuje s povećanim rizikom od smrtnosti novorođenčadi, navodi se u novoj kohortnoj studiji objavljenoj u "Obstetrics & Gynecology".

Istraživanje kojem je na čelu Dr.Eugene Declercq, iz "University School of Public Health" iz Bostona u Massachusettsu, evaluiralo je međusobni odnos i povezanost američke baze rodnih listova i podatke o smrti dojenčadi iz 2012. i 2013. godine. Analizirali su podatke iz 6,419,836 jednoplodnih porođaja i 36,691 smrti dojenčadi u 38 država i District of Columbia, uključujući majčinu prenatalnu težinu (BMI) i prirast tjelesne težine u trudnoći.

BMI kategorije definirane su kako slijedi:

normalna težina: BMI 18,5 - 25 kg / m2;
prekomjerna težina: BMI 25 - 30 kg / m2;
pretilost I: BMI, 30 - 35 kg / m2;
pretilost II: BMI 35 - 40 kg / m2; i
pretilost III: BMI 40 kg / m2 ili više.

Ukupna stopa smrtnosti novorođenčadi kod ove skupine bila je 5.72 na 1,000 živorođenih, ali je rasla s porastom majčine težin do 5.9 za majke iz skupine pretilosti I, te na 8.2 za majke iz skupine pretilosti III.

Autori su otkrili i da je omjer vjerojatnosti za smrt djeteta porastao s 1.32 za majke iz skupine pretilosti I u odnosu na majke normalne tjelesne težine, do 1.73 za majke iz skupine pretilosti III, prema modelima multivarijatne logističke regresije prilagođenima majčinoj dobi, nacionalnosti, obrazovanju, redu rođenja, te prisustvu komorbiditeta.

Autori su otkrili da povezanost postoji čak i nakon što su evaluirani drugi uzroci smrti novorođenčadi. Kada se procjenjuje veza s uzrocima smrti novorođenčadi, autori su otkrili da je smrtnost za uzroke prije termina rasla sa porastom tjelesne težine, te da je bila dvostruko veća kod pretilih majki u odnosu na one normalne tjelesne težine.

Dojenčad umrla s prirođenim anomalijama također su češća u skupini pretilih majki u usporedbi s majkama normalne tjelesne težine, kao što je i "iznenadna neočekivana dojenačka smrt " među ženama u kategoriji pretilih.

Kada su autori podijelili smrtnost novorođenčadi u neonatalnu (<28 dana) i postnatalnu (28 dana - 1 godina) kategoriju, prilagođenu svim čimbenicima, dosljedan porast u ukupnom riziku za smrt djeteta ostao je u BMI kategorijama, s time da novorođenčad majki iz skupine pretilosti III ima "značajno viši rizik od smrti u prvih 28 dana (74% viši), od 28 dana do 1 godine (51% viši), te ukupno u prvoj godini života (73% viši)."

Istraživači su također otkrili da je među majkama čiji je prirast na tjelesnoj težini bio manji od preporučenog prema Institute of Medicine, omjer vjerojatnosti za rizik od smrti djeteta bio 1.07, dok je za one koji dobivaju više od preporučene težine bio 1.04.

Iako su ovi rezultati slični navodima iz prethodnih istraživanja, ranija istraživanja nisu uključivala podatke o uzroku smrti i porastu tjelesne težine, niti su uključivala manje različite populacije. Istraživači, međutim, priznaju da podaci u ovom istraživanju možda ne predstavljaju točno sve porođaje u SAD-u, jer podaci iz 12 država nisu bili uključeni.

Autori smatraju da ostaje nejasno da li će prekoncepcijski napori da izgube na tjelesnoj težini smanjiti rizik od smrtnosti dojenčadi kod pretilih žena; međutim, rezultati ovog istraživanja naglašavaju potrebu za daljnjim "istraživanjima svih prednosti koje donosi napor da se spriječi pretilost kod žena u reproduktivnoj dobi."