Upotreba LASERA u ginekologiji: Pregled najnovijih dokaza
Ženski urogenitalni poremećaji značajno utječu na kvalitetu života – fizički, emocionalno, socijalno i seksualno. Istraživanja pokazuju da više od 45% žena u postmenopauzi doživljava neugodne simptome povezane s genitourinarnim sindromom menopauze (GSM), što može negativno utjecati na njihovu svakodnevicu. S obzirom na ove činjenice, važno je istražiti inovativne terapije za liječenje ovih stanja, uključujući upotrebu LASER tehnologije.
Što je Genitourinarni Sindrom Menopauze (GSM)?
GSM je dijagnostički termin koji je 2014. godine uvela Sjevernoamerička menopauza udruga. Ovaj pojam obuhvaća vaginalne, seksualne i urinarne simptome uzrokovane nedostatkom estrogena kod žena u menopauzi i kod preživjelih od raka. Vulvovaginalna atrofija (VVA) je također povezana s GSM-om i karakterizirana je suhoćom vagine, peckanjem, svrbežom i boli. Mnoge žene s VVA također pate od urinarne inkontinencije (UI), što dodatno otežava njihovo stanje.
U liječenju simptoma povezanih s nedostatkom estrogena, standardna terapija uključuje hormonalne tretmane (estrogen, dehidroepiandrosteron (DHEA)) i nehormonalne opcije poput promjena u načinu života i upotrebe hidratantnih sredstava. Međutim, za žene koje imaju kontraindikacije za hormonsku terapiju, LASER tehnologija postaje sve zanimljivija kao potencijalno rješenje.
Upotreba LASERA u ginekologiji
LASER tehnologija već je neko vrijeme u upotrebi u ginekologiji, s ciljem liječenja različitih stanja. Među najranijim tipovima LASERA koji su se pojavili bili su CO2 LASER, Er:YAG LASER i Nd:YAG LASER. Unatoč početnom entuzijazmu, 2018. godine Američka uprava za hranu i lijekove (FDA) izdala je upozorenje o mogućim nuspojavama, uključujući vaginalne opekline, ožiljke i kroničnu bol, nakon što je zabilježeno 14 slučajeva ozbiljnih nuspojava.
Pregled istraživanja
U ovom pregledu analizirano je 114 znanstvenih radova koji istražuju upotrebu LASERA za liječenje GSM-a, VVA, UI-a i lichen sclerosusa (LS). Većina studija obuhvaća primjenu CO2 LASERA i Er:YAG LASERA, a rezultati variraju ovisno o tipu LASERA i stanju koje se liječi.
Pregled je identificirao 36 studija koje su istraživale učinke vaginalnog LASERA na genitourinarni sindrom menopauze. Iako su neka istraživanja pokazala poboljšanje simptoma, rezultati nisu dosljedni. Primjerice, jedna studija je pokazala značajno poboljšanje nakon primjene CO2 LASERA, dok druge nisu našle značajnu razliku u usporedbi sa placebo tretmanom.
U 34 studije koje su istraživale učinak LASERA na vulvovaginalnu atrofiju, neki rezultati su obećavajući, dok drugi nisu pokazali značajnu razliku između LASERA i hormonskog tretmana. Studije koje su pratile pacijentice duže od godinu dana rijetke su, što otežava procjenu dugoročne učinkovitosti.
Iako je upotreba LASERA za urinarnu inkontinenciju manje istražena, neki rezultati pokazuju poboljšanje simptoma, posebno kod stresne i mješovite inkontinencije. Međutim, potrebno je više kvalitetnih istraživanja kako bi se donijeli konačni zaključci.
Dokazi o upotrebi vulvarnog LASERA u liječenju lihena sklerozusa su ograničeni. Iako su neka istraživanja pokazala poboljšanje simptoma, kratki periodi praćenja i mali uzorci pacijentica otežavaju procjenu dugoročnih učinaka.
Iako većina studija nije prijavila ozbiljne nuspojave, postoje izvještaji o blagim do umjerenim nuspojavama poput boli i peckanja. FDA i dalje upozorava na mogućnost ozbiljnijih nuspojava, posebno kod neodgovarajuće upotrebe LASERA.
Zaključak
Iako LASER tehnologija pokazuje potencijal u liječenju urogenitalnih stanja u žena, rezultati istraživanja su mješoviti. Većina dostupnih studija ima kratkoročne rezultate, a nedostatak dugoročnih podataka otežava donošenje konačnih zaključaka. Prije nego što LASER postane rutinska terapija, potrebno je provesti više kvalitetnih, dugoročnih istraživanja kako bi se procijenila njegova učinkovitost i sigurnost.
The evidence behind the use of LASER for genitourinary syndrome of menopause, vulvovaginal atrophy, urinary incontinence and lichen sclerosus: A state-of-the-art review.
Acta Obstet Gynecol Scand. 2022;101:657-692. doi:10.1111/aogs.14353
Dr. Vesna Harni