Datum zadnje izmjene: 01. 01. 2020.

Miomi ili fibroidi su dobroćudne izrasline maternice, koje nastaju iz glatkog mišićnog i vezivnog tkiva i čine oko 95% svih dobroćudnih tumora maternice. Nastaju tijekom reproduktivne dobi, najčešće između 35. i 55. godine života. Mogu se javiti pojedinačno, daleko je češća istodobna pojava dva ili više mioma, prije asimetričnog nego simetričnog rasta. Mogu biti različite veličine, težine i oblika (čak i preko 40 kg).

Miomi maternice su najčešći tumori u zdjelici, pojavljuju se u 70% žena. Međutim, mnogi miomi su mali i bez simptoma. Oko 25% žena bijele i 50% žena crne rase ima miome koji daju simptome / simptomatski miomi. Opasnost od mioma uključuje žene obojene kože i one s visokim indeksom tjelesne mase. Mogući zaštitni čimbenici su rađanje i pušenje cigareta.

Miomi nastaju na različitim mjestima i dijelovima maternice. 

Prema smještaju se razlikuju: 

  • Subserozni miom koji nastaje iz mišićnog tkiva maternice neposredno ispod njene serozne ovojnice koju odiže i širi se u trbušnu šupljinu, 
  • Intramuralni miom koji raste i širi se unutar maternične stijenke,
  • Submukozni miom koji nastaje neposredno ispod sluznice maternice i širi se prema njenoj šupljini, pri čemu čak i veoma mali submukozni miomi mogu imati velik utjecaj na intenzitet i učestalost menstruacija i nepravilnih materničnih krvarenja 
  • Miomi na peteljci imaju tanju ili deblju peteljku kojom su pročvršćeni za maternicu s kojom imaju zajendičke krvne žile i 
  • Miom koji se rađa  je submukozni miom na peteljci koji izlazi kroz maternično ušće u rodnicu. 

Većina mioma u maternici su submukozni, nakon čega slijede intramuralni a zatim subserozni. Ponekad se miomi pojavljuju primarno u širokom ligamentu (intraligamentarni), jajovodima ili cerviksu. Neki miomi imaju peteljku. Miomi su obično višestruki ali se svi razvijaju od jedne monoklonske glatke mišićne stanice. Budući da imaju estrogenske receptore, miomi se često povećavaju tijekom reproduktivnih godina a smanjuju nakon menopauze.

Degeneracija započinje gubitkom krvne opskrbe a opisuje se kao hijalina, miksomatozna, kalcificirajuća, cistična, masna, crvena (obično samo tijekom trudnoće) ili nekroza. Premda su bolesnice često zabrinute zbog pojave raka u miomima, sarkomatozna je promjena iznimno rijetka.

Prirodan tijek bolesti obično obuhvaća rast i napredovanje mioma u veličini tijekom reproduktivne dobi sve do menopauze, a po prestanku menstruacija, u postmenopauzi najčešće dolazi do njihove spontane regresije. Veliki broj žena nije svjestan mioma, osobito jer je većina mioma bez kliničkih simptoma. Veliki miomi ili njihov nepovoljan smještaj mogu izazivati neredovita, bolna, obilna i produljena krvarenja s pratećom slabokrvnosžšću. Poremetnje krvarenja prate često pritisak i bolnost u donjem dijelu trbuha. Ukoliko miomi pritišću okolne organe - mokraćni mjehur i debelo crijevo, česti su simptomi kao učestalo mokrenje i tegobe u pražnjenju debelog crijeva. Napuhnutost trbuha i bolnost u križima su česta posljedica rasta mioma.

Miomi

Pojavnost

Klasični ginekološki udžbenici navode pojavnost mioma od 20-25% bilo kada tijekom života, premda većina suvremenih dokaza ukazuje na znatno veću pojavnost. Incidencija ovisi prije svega o etničkoj pripadnosti ispitivane populacije. Istraživanja u populaciji skandinavskih žena navode ukupnu pojavnost od svega 5-10% pacijentica, s većom učestalošću u starijim skupinama žena. Dobro je poznata razlika u rasnoj pripadnosti s trostruko većom godišnjom pojavnošću mioma u skupini pripadnica crne rase. Patološka istraživanja preparata maternice ukazuju, ukoliko se broj pregledanih presjeka preparata poveća u odnosu na uobičajeni postupak analize, pojavnost mioma se utrostručuje. Ovo ujedno ukazuje na daleko veću prisutnost manjih mioma koji klinički nisu značajni, pa pojavnost mioma ovisi i o metodama koje se rabe u otkrivanju mioma. 

Aktualno američko istraživanje ukazuje da su miomi pri ultrazvučnom pregledu zdjelice kod žena starosne dobi 35-49 godina prisutni u preko 50% žena s ranijim urednim ultrazvučnim nalazom. Novije epidemiološko istraživanje Američkog nacionalnog instituta za zdravlje 'The National Institute of Health – NIH' nalazi ukupnu pojavnost mioma od 80% kod Amerikanki afričkog podrijetla i 70% kod Amerikanki bijele rase u životnoj dobi od 50 godina. Otuda potječe odgovor da je pojavnost mioma vrlo značajna. Miomi se također nešto češće i nešto ranije javljaju u žena crne rase.

Simptomi

Miomi mogu uzrokovati menoragiju ili menometroragiju. Ako miomi rastu i degeneriraju ili dođe do krvarenja unutar njih, ili ako se miomi na peteljci okrenu oko peteljke / torzija mioma, može uslijediti jak akutni ili kronični pritisak ili bol. Urološki simptomi kao što je učestalo mokrenje, mogu nastati zbog pritiska na mjehur a probavni simptomi i zatvor / opstipacija mogu biti posljedica pritiska na crijevo. Miomi mogu sprječavati trudnoću; u trudnoći mogu uzrokovati ponavljajuće pobačaje, prijevremeni porod ili abnormalni položaj te učiniti carski rez neophodnim.

Najčešći simptom mioma uopće ipak je abnormalno vaginalno krvarenje koje se javlja kao obilna menstruacija / menoragija ili hipermenoreja, obilna i dugotrajna menstruacija / menometroragija  ili različiti oblici disfunkcijskih probojnih, nepravilnih krvarenja. Smatra se da su za nastanak krvarenja kod mioma odgovorna tri mehanizma:

  • poremetnja normalne kontraktibilnosti mišićja maternice, a time i glatkog mišićnog tkiva arterija i arteriola koje krvlju opskrbljuju endometrij, sluznicu maternice,
  • nemogućnost pravilnog odgovora i reakcije endometrija na normalne hormonske signale tijekom menstrualnog ciklusa (estrogenska proliferacija i progesteronska transformacija) i
  • nekrotičke promjene u području bazalnog endometrija uslijed pritiska mioma, te ogoljavanje vaskularne površine što vodi ekscesivnom krvarenju.

Osobiti su primjer mioma koji izazivaju nekontrolirana krvarenja submukozni miomi, koji se pružaju iz maternične stijenku prema njenoj šupljini, čime dovode do disrupcije endometrijskog sloja i obilnih krvarenja.

 

Dijagnoza

Dijagnoza mioma postavlja se temeljem anamnestičkih podataka, ginekološkog i ultrazvučnog pregleda. Ponekada su, osobito kod gigantskih mioma nužne dopunske metode kao što su intravenska urografija, CT ili MRI zdjelice, kako bi se u planiranju operativnog zahvata mogao procijeniti utjecaj mioma na okolne organe, a time i rizik povrede tih organa tijekom operacije.

Ukoliko miomi ne izazivaju značajnije tegobe, dovoljne su redovite ginekološke kontrole i praćenje njihovog rasta. Miomi mogu biti uzrok neplodnosti. Tijekom trudnoće, obzirom na visoku razinu estrogena, postojeći miomi mogu brzo rasti. Otuda posljedica mioma može biti spontani pobačaj, prijevremeni porod ili abrupcija posteljice, ovisno o sijelu mioma kao i u kojoj mjeri miom izobličuje materničnu šupljinu. Učestalost poroda dovršenih carskim rezom je kod mioma nekoliko puta veća. 
U menopauzi, uz popuštanje funkcije jajnika i smanjenje produkcije hormona, obično se miomi sasvim povlače. 

Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom i slikovnim pretragama.

 

dr. Vesna Harni

Galerija fotografija

Miomi
Miomi
Miomi
Miomi
Miomi
Miomi
 

Povezane teme