Miomi i prehrana

Budući da su miomi estrogen-ovisni tumori, sve što mijenja razinu estrogena u krvi može utjecati na rast mioma.  Postoje mnogobrojni znanstveni dokazi o porastu razine estrogena kod prehrane bogate masnoćama i siromašne biljnim vlaknima. Otuda je prirodno snižavanje estrogena posebnim načinom prehrane i tjelovježbom, prva linija obrane protiv rasta mioma.

Vegetarijanska prehrana

Istraživanje italijanskih znanstvenika koji su pratili prehranu u 843 žene s miomom i 1.557 ispitanica iz kontrolne skupine, pokazalo je da žene s miomima jedu 70% više crvenog mesa, 30% više šunke, 50% manje povrća i 20% manje voća, što navodi na zaključak da je nastanak mioma povezan s prehranom bogatom crvenim mesom i šunkom, dok povećani unos zelenog povrća ima zaštitni učinak. Otuda bi prehrana žena koje imaju miom/miome i nastoje smanjiti njihovu veličinu, ili pokušavaju barem spriječiti njihov daljnji rast, trebala biti uravnotežena zdrava prehrana s manjim količinima mesa i mesnih proizvoda uz istodobno povećanje unosa voća i povrća.

Najbolji izvor proteina kod mioma predstavljaju povrće i cjelovite žitarice, osobito proso, heljda, zob, ječam i smeđa riža. Nastojte jesti male količine mahunarki i grašastog povrća svaki dan. Poznato je da sojino zrno i namirnice od soje sadrže velike količine fitoestrogena, osobito dva izoflavona, genistein i daidzein. Djelovanje fitoestrogena može biti estrogensko ili antiestrogensko, ovisno o količini estrogena u organizmu. U menopauzi kad žena ima manje endogenih estrogena, fitoestrogeni se vežu na slobodne receptore ispoljavajući estrogensko djelovanje, a tijekom reprodukcijskog razdoblja žene kad je razina endogenih estrogena normalna ili povišena, fitoestrogeni se natječu za receptorska mjesta, odnosno djeluju kao antiestrogeni (smanjuju ukupni učinak estrogena) i na taj način zaustavljaju rast estrogen-ovisnih tumora. Namirnice od soje uključuju tofu, obogaćeno sojino mlijeko, miso i tempeh. I razne druge vrste mahunarki kao što su japanski i španjolski grah, slanutak, leća i lima grah mogu poslužiti za pripremu ukusnih jela. Mahunarke bi kod mioma trebale predstavljati najbolji izvor proteina. Grah i leća, te korjenasto povrće (krumpir, mrkva, papaja, mango) potiču tijelo na proizvodnju progesterona i na taj način uravnotežuju funkciju jajnika, te smanjuju estrogensku dominaciju.

Ukoliko se ne želite odreći mesa, onda ga uzimajte samo u malim količinama; neka dnevna količina ne prelazi količinu koja bi stala u vaš dlan. Meso bi trebalo biti samo od životinja koje su prirodno hranjene, a ne od onih koje su u prehrani dobivale antibiotike i hormone. Pretpostavlja se kako uporaba hormona rasta za goveda, antibiotika ili pesticida u prehrani životinja može interferirati s metabolizmom ženskih spolnih hormona u crijevima (utjecaj na crijevnu floru i upliv u enterohepatičku recirkulaciju estrogena). Crveno meso - svinjetinu, govedinu i janjetinu, tj. ovčetinu, perad i uobičajene mliječne proizvode pune hormona treba potpuno izbjegavati.

Prvi sintetski hormon - diethylstilbestrol (DES), formuliran je daleke 1933. godine, nakon čega je njegova uporaba velikom brzinom rasla, s vrlo širokim rasponom medicinskih indikacija. Godine 1947. dopuštena je uporaba DES-a u trudnica, a znanstvenici s “Purdue University” su pokazali sposobnost ovog sintetskog hormona da stimulira rast stoke. Godine 1954. američka udruga za hranu i lijekove (US FDA) dozvoljava primjenu DES-a za stoku, a 1956. godine je već više od dvije trećine nacionalne stoke primalo DES. Istodobno je testirana primjena drugih hormonskih aditiva kod stoke, između 1956. i 1958. godine dozvoljena je primjena estradiol benzoata i progesteronskih implantata, prije svega u uzgoju bikova. Slijedi niz dopuštenja za primjenu drugih anaboličkih hormona u stoke. I dok je US FDA povukla odobrenje za primjenu DES-a kod stoke godine 1979., nastavljena je kontinuirana i legalna primjena drugih anaboličkih hormona širom USA i drugdje, kao promotora u produkciji mesa.

Trenutačno je uobičajena primjena šest hormona kod stoke u Kanadi i USA, od toga su tri prirodna steroidna hormona - estradiol, testosteron i progesteron, a tri su sintetski hormoni - zeranol (vrsta estrogena), trenbolon acetat (steroid s androgenim i glukokortikoidnim djelovanjem) i melengestrol acetat (moćni progestin). Anabolički steroidi se najčešće koriste u kombinaciji, najčešće se primjenjuju istodobno androgen i estrogen. “Dobra veterinarska praksa” prepisuje melengestrol acetat u hrani, a druge hormone u vidu kapsula i kao potkožne implantate u uhu, odakle se hormon kontinuirano otpušta u krvni optok u malenim količinama. Svih šest hormona stimuliraju rast i razvitak životinje mehanizmima sličnim “perifernom” obliku humanog preranog puberteta. U vrijeme klanja stoke, svi steroidi nisu metabolizirani i izlučeni, a mjerljive količine steroida su prisutne u mišićima, masnom tkivu, jetri, bubrezima i drugim organima koji se distribuiraju u mesnoj industriji. Idealna zamjena za mlijeko i mliječne proizvode su sojino mlijeko i sojini proizvodi. Soja sadrži osim fitoestrogena i obilje biljnih vlakana, a pored toga je i dobar izvor minerala: kalcija, željeza, magnezija i fosfora, te vitamina B skupine.

Biljna vlakna

Od ogromnog značaja kod mioma je koristiti hranu s obiljem biljnih vlakana. Osjećaj napuhnutosti, smanjenje itnenziteta krvarenja, kao i čak smanjenje veličine mioma često su rezultat zamjene prehrane bogate masnoćama i bjelančevinama (s puno sladoleda, crvenog mesa i sira) s prehranom u kojoj masnoće imaju malen udio, a koja obiluje u biljnim vlaknima. Biljna vlakna predstavljaju dio biljne hrane koju tijelo ne probavlja. Razlikuju se topiva biljna vlakna koja se otapaju u vodi od netopivih biljnih vlakana, koja se ne otapaju u vodi.

Namirnice bogate topivim vlaknima uključuju zob i zobene mekinje, ječam, ljuske trputca, lanene sjemenke, grah, grašak, mahune, agrume i jabuke. U topiva biljna vlakna ubrajamo biljne smole (gume) i pektine. Biljne smole i pektini utječu prvenstveno na apsorpciju u želucu i tankome crijevu. Vezuju žučne kiseline, te smanjuju apsorpciju masti i snižavaju razinu kolesterola. Oblažu crijevne stijenke čime odgađaju pražnjenje želuca i usporavaju apsorpciju šećera nakon jela, čime reguliraju razinu šećera u krvi. Kako je kolesterol polazna tvar u biosintezi steroidnih hormona u koje ubrajamo i estrogene, topiva biljna vlakna na ovaj način reguliraju indirektno i razinu estrogena.

Biljne smole (beta glukani) dobivamo najviše iz zobene kaše i drugih proizvoda od zobi, kao i suhih mahunarki. Pektini se nalaze u jabukama, agrumima, mrkvi, cvjetači, kupusu, sušenom grašku, mahunama, krumpiru, tikvicama i jagodama.

Netopiva biljna vlakna nalazimo u pšeničnim i kukuruznim mekinjama, celeru, te kori voća i korjenastog povrća. Najvažniji predstavnici su celuloza, hemiceluloza i lignin.

Celuloza i hemiceluloza upijaju vodu i na taj način olakšavaju rad debelog crijeva. Tako otpadne tvari nabubre i brže prolaze kroz debelo crijevo. Na taj način netopiva biljna vlakna ne samo što sprječavaju zatvor, štite od divertikuloze, lijenosti debelog crijeva, hemoroida, raka debelog crijeva i proširenih vena, već i onemogućuju ponovnu reapsorpciju estrogena (enterohepatička recirkulacija estrogena) i snizuju njihovu razinu u krvi, čime izravno utječu na rast mioma. Lignin smanjuje probavljivost drugih vlakana. Vezuje se za žučne kiseline i smanjuje apsorpciju kolesterola. Ova vrsta biljnih vlakana nalazi se u žitnim pahuljicama, mekinjama, starijem povrću, plavom patlidžanu, zelenim mahunama, jagodama, kruškama i radiću.

Netopiva biljna vlakna ne samo da upijaju bakterijske i druge otrove iz hrane i probavnog sustava, nego vežu i tzv. konjugirane estrogene – estrogene prethodno metabolizirane u jetri i izlučene u crijevni trakt putem žuči. Prevelika količina vlakana može izazvati stvaranje plinova, nadutost, mučninu, povraćanje i proljev, te su dnevne preporuke za odrasle 20 - 35 g.

Nadopune prehani

Kada su u pitanju vitaminski dodatci prehrani, većina nutricionista preporučuje dodatak antioksidativnih vitamina i minerala kao opću suportivnu terapiju u liječenju mioma. Vitaminsko-mineralne nadopune uključuju vitamin E u dozi od 400 jedinica dva puta dnevno, vitamin C s bioflavonoidima 1 g dnevno, vitamin A u dozi od 5.000 – 10.000 IU dnevno, cink 25 - 50 mg, selen 30 – 80 mg i koenzim Q 30 – 100 mg/dan.

Najbolji prirodni izvori vitamina E su pšenične klice, sojino zrno, lisnato povrće, špinat, šparoge, integralne žitarice i jaja, dok se značajne količine vitamina C nalaze u zelenim i zvonastim paprikama, brokuli, prokulicama, cvjetači, jagodama, špinatu, agrumima i kupusu. Vitamin A i njegovi prethodnici – karotenoidi su pigmenti topivi u vodi, a nalaze se u tamno-narančastom i tamno-zelenom lisnatom povrću, slatkom krumpiru, mrkvi, suhim marelicama, lišću raštike, kelju, špinatu i bundevi.

Ukoliko postoji slabokrvnost uslijed obilnih krvarenja potrebno je uzimati željezo i folnu kiselinu. Najveće količine željeza se osim u crvenom mesu i žumanjcu, koje bi kod mioma trebalo izbjegavati, nalaze u mahunama, zobenoj kaši, šparogama, orasima, sušenim breskvama, ostrigama i melasi.

Iako nema izravnog utjecaja na nastanak i rast miom, jetra je jedan od najvažnijih organa u ljudskom tijelu, zadužen prije svega za razgradnju svih štetnih tvari koje unosimo putem hrane, pića ili zbog uzimanja lijekova, ali i metabolizam estrogenih hormona. Naime u mitohrodrijima mikrosomalne frakcije jetre odvija se konverzija estradiola, najmoćnijeg estrogena u daleko manje učinkovite forme estron i estriol. Nažalost, zbog velike količine otrova, jetra ponekad ne može dobro funkcionirati i tada nastaju ozbiljni zdravstveni problemi, a nepravilna funkcija jetre postaje dijelom uzrok hiperestrogenemije – povećane razine estrogena u krvi, što pogoduje nastanku i razvitku estrogen-ovisnih tumora, u koje spada i miom. Toksični podražaji mogu dovesti do oštećenja jetre, a ovo se posebice odnosi na osobe koje konzumiraju pretjerane količine alkohola te osobe koje redovito troše velike količine lijekova.

Kako bi se osigurala pravilna funkcija jetre, poglavito u izlučivanju steroidnih hormona i “viška” estrogena, mnogi autori i kod mioma preporučuju koristiti vitaminske nadopune za jetru, poglavito aminokiseline ornitin i aspartat, te lipotropike kolin, inozitol i metionin.

L-ornitin i L-aspartat su neesencijalne aminokiseline. Ornitin je neesencijalna aminokiselina koja nastaje u ciklusu limunske kiseline tijekom razgradnje arginina. S obzirom da sudjeluje u uklanjanjanju toksičnog amonijaka iz organizma, igra važnu ulogu u detoksikaciji i regeneraciji jetre. Adekvatna razina asparagina stimulira rad bubrega i jetre te tako predstavlja jedan od najučinkovitijih prirodnih diuretika. Dnevna doza koja se preporučuje je 500 mg za svaku od ovih aminokiselina.

Kolin i inozitol uzeti zajedno sa metioninom, djelotvorni su kod prijetvorbe masnoća u jetri - lipotropici, pa pomažu u redukcijskim dijetama. Kombinacija ovih nutrijenata pomaže prijetvorbu estrogena estradiola u estriol, manje opasan oblik estrogena, pa je poželjno uzimanje ove kombinacije kod “estrogen-ovisnih” bolesti: endometrioze, fibrocističnih dojki te karcinoma dojke i uterusa. Kako pospješuje izlučivanje estrogena, prikladan je i za žene koje uzimaju oralnu kontracepiju. Preporučene dnevne doze su 1.000 mg od svakog lipotropika.

Metionin je jedna od aminokiselina donora sumpora u našem organizmu, (važnog spoja mnogih imuno- i antioksidativnih čimbenika), a sudjeluje i kod procesa metilacije, jednog od temeljnih procesa metabolizma. Pomaže rad jetre i preporučuje se kod hormonske nadomjestne terapije, hepatitisa, ciroze kao podrška u preradi metabolita i čišćenju jetre. Preporučena dnevna doza je 500 mg metionina.

Opisane preporuke za prehranu mogu se koristiti u svim slučajevima dominacije estrogena i kod estrogen-ovisnih tumora, osobito kod endometrioze.

Dr. Vesna Harni