Genitalni herpes: alternativne mogućnosti i prehrana
Premda infekcija virusom herpesa ne ostavlja posljedice kao AIDS, herpes je rašireniji i, za većinu koji ga imaju, vrlo bolan. Više od polovice stanovništva povremeno dobija ranice koje su posljedica infekcije virusom herpesa simplex (HSV - 1) ili herpesa genitalis (HSV - 2). Drugi su pogođeni infekcijom herpesa zoster koja se javlja u vidu bolnog herpetičnog osipa na koži u predjelu struka, godinama nakon što su imali vodene kozice. Osim toga, u skupini herpes virusa spada i Epstein-Barr virus koji izaziva mononukleozu. Kada se sve zbroji, broj muškaraca i žena s herpesom nadilazi 80%.
Uzročnik genitalnog herpesa je u preko 90% slučajeva Herpes simplex virus tip 2 – “HSV tip 2”, srodnik HSV 1 virusa koji izaziva prije svega 'herpes labijalis' ili groznicu na usnicama, a u manje od 10% slučajeva je krivac i za nastanak genitalnog herpesa. Zbog serološke sličnosti između ova dva virusa intenzitet simptoma i težina infekcije ovise o prisustvu i visini titra protutijela protiv oralnog HSV1 u vrijeme infekcije s genitalnim HSV2. Računa se da oko 90% odraslih ima protutijela protiv HSV1. Genitalni herpes se prenosi spolnim odnosom, a ekstremno rijetko - ako uopće, uporabom zajedničkih predmeta ili toaleta. Računa se da je oko 30% odraslih inficirano s HSV2, dok tek u oko polovice ovih ljudi s vremena na vrijeme nastupaju simptomi bolesti. Vrijeme inkubacije iznosi 3 - 8 dana, rijetko dulje od 14 dana.
Nakon prvog izbijanja bolesti (primarna infekcija herpesom) virus se smješta u živčane ganglije donjeg dijela kralježnice, gdje može ostati pritajen više mjeseci ili čak godina. Česta je pojava recidiva - ponovnog izbijanja simptoma (sekundarna infekcija herpesom), a usljed perineuralnog širenja virusa bolest može izbiti pri tome i na više mjesta. Povremeni napadaji nastupaju uvijek kada oslabi imunološki sustav. Uobičajeni fizički stresori koji mogu izazvati bolest su snažna uzbuđenja, različita emocionalna stanja kao što su depresija, tjeskoba ili neprijateljstvo, fizički napor, nedostatak sna, menstruacija ili intenzivan umor. Trudnice mogu prenijeti virus svojoj nerođenoj djeci preko krvi ili u izravnom dodiru s inficiranim tkivom pri porođaju, što može dovesti do teških formi upale pluća, sepse i smrti novorođenčeta zbog nezrelosti njegovog imunološkog sustava i neadekvatne antivirusne zaštite.
Čak i u slučaju izloženosti virusu herpesa, mnoge žene neće nikada razviti simptome, niti posumnjati da u sebi nose virus. Znanstvena istraživanja žena koje su u vrlo velikoj opasnosti da će se razboljeti od spolno prenosivih bolesti zapravo pokazuju da su 47% ovih žena nositeljice virusa, premda je tek jedna polovica od njih ikada imala simptome. Simptomi su osobito izraženi u slučaju primarne infekcije, a obuhvaćaju peckanje uz nelagodni osjećaj napetosti kože spolnog organa praćen stvaranjem mjehurića, koji potom pucaju ostavljajući brojna bolna oštećenja sluznice ili kože, uz nerijetko povišenu tjelesnu temperaturu. Ulceracije (defekti kože, ranice) zarastaju tijekom deset do dvadeset dana.
Promjene na spolovilu obično prati povećanje i bolnost limfnih čvorova u preponama, kao i bolovi, odnosno peckanje kod mokrenja. Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom, a potvrđuje uzimanjem brisa iz aktivne ranice herpesa za staničnu kulturu ili imunofluorescentni test. Virus herpesa se ponekada teško razvija u kulturi, tako da i ove pretrage znaju biti negativne. Obzirom da većina ljudi ima protutijela protiv virusa herpesa, značenje krvne pretrage i provjere statusa protutijela ostaje od sekundarne vrijednosti.
Genitalni herpes se ne može izliječiti, ali što ranijim početkom liječenja može se izbjeći izbijanje mjehurića, smanjiti težinu simptoma kao i učestalost recidiva. Liječenje se sprovodi medikamentoznim putem. Primjenjuju se specifični antiviralni lijekovi kao što su aciklovir (Acic, Aciclovir, Virolex), valaciklovir (Valtrex) ili famciklovir (Famvir) u obliku tableta i antivirusne kreme. Kod bolova pomažu analgetici (Voltaren, Ketonal). U slučaju primarne infekcije herpesom neposredno prije porođaja, zbog opasnosti prijenosa infekcije na dijete, trudnoća se dovršava carskim rezom.
Lijekovi koji se primjenjuje u liječenju herpesa su simptomatski lijekovi - lijekovi koji ublažavaju simptome. Lijekovi za herpes imaju mnogo mogućih popratnih učinaka uključujući vrtoglavicu, glavobolje, proljev, mučninu, povraćanje, opću slabost, umor, upalu grla, vrućicu, nesanicu, oticanje, osjetljivost i krvarenje iz desni, te alergijske kožne reakcije. One koji pate od herpesa, obradovat će saznanje da prehrana i prirodni lijekovi često vrlo učinkovito skraćuju trajanje izbijanja herpesa, te smanjuju učestalost njegovog pojavljivanja.
Alternativne mogućnosti
Iznimno učinkovito sredstvo bez nepoželjnih nuspojava u liječenju herpesa, koji se stalno ponavlja, bilo da se radi o genitalnoj ili oralnoj formi, je češnjak. Ekstrakt melise (Melissa officinalis) također posjeduje antivirusno djelovanje kod infekcije herpesom: ometa izbijanje mjehurića i ubrzava cijeljenje ukoliko se primjenjuje odmah pri izbijanju simptoma. Primjenjuje se u obliku kreme koja se koristi 2 - 4 puta na dan tijekom 2 - 5 dana. Na isti način se može primjenjivati ulje australskog čajevca. U slučaju da češnjak i melisa, odnosno australski čajevec ne zaustave izbijanje herpesa, u fazi izbijanja mjehurića mogu se koristiti cinkova mast, mast s vitaminom E ili mast s ekstraktom litija koji se koriste 4 puta dnevno, sve dok mjehurići ne nestanu. U ovoj fazi korisne su i ugodne sjedeće kupke u mlakim otopinama kamilice (Chamomilla) ili kalendule (Calendula officinalis).
Osnovno pravilo kad vas pogodi herpes je mirovanje i lagana hrana. Od pomoći mogu biti kratkotrajni postovi s voćem, mnogo obične vode i biljni čajevi za čišćenje. Preporučuje se tijekom infekcije koristiti slijedeće biljke: kadulju, ružmarin, korijen čička, livadsku djetelinu, kajen i kanadsku žutiku. Od velike koristi može biti unos korisnih bakterija, kao što su bakterije u jogurtu ili dodatak probiotika, "prijateljskih" bakterija koje u prirodnim uvjetima naseljavaju crijevo i vaginu. Ove bakterije stvaraju mliječnu kiselinu iz glikogena i tako osiguravaju nizak pH sredine u kojoj se nalaze, te na taj način čini prvu obrambenu liniju u nastupanju različitih infekcija. Prirodni probiotik je obični jogurt (Acidofil, LGG, Biojogurt itd). Također su mnogobrojni suplementi koji sadrže ove bakterije: tablete, kapsule, prah i napitci.
Imunološki sustav izravno jačaju i ostali nutrijenti kao što su češnjak, vitamin C, beta karoten ili vitamin A, cink i kvercetin. Za češnjak (Alicin, Garlic Allium Complex) su znanstveno dokazani snažno antivirusno, antibakterijsko i antigljivično djelovanje. Ženama koje već dugo imaju herpes, a planiraju trudnoću ili su već trudne, savjetuje se uzimati 2 kapsule češnjaka na dan, a doza se može povisiti do 6 - 8 kapsula na dan, ukoliko je trudnica izložena pojačanom stresu.
Neke žene uspješno zaustavljaju izbijanje herpesa povećavajući unos aminokiseline lizin, uz istodobno smanjenje unosa aminokiseline arginin u prehrani. Lizin se uzima u dozi od 400 - 500 mg 2 - 4 puta na dan, a namirnice bogate lizinom su krumpir, pivski kvasac, riba, mahunarke i jaja. Namirnice bogate argininom koje bi trebalo izbjegavati su čokolada, kikiriki, maslac od kikirikija, luk i orašasti plodovi.
dr. Vesna Harni
