Kontracepcija za adolescente: roditelji daju prednost pilulama i kondomima
Upitani izjasniti se o prihvatljivosti vrste kontracepcije za njihove kćeri teenagerice, 59% roditelja smatralo je oralnu kontracepciju prihvatljivom, dok su kondomi kao kontracepcija bili prihvatljivi za 51% roditelja, unatoč većoj efikasnosti drugih metoda zaštite od začeća.
Istraživanje je obuhvatilo 261 roditelja čije su kćeri bile dobi 12-17 godina.
Roditelji koji su svojim teenagerima davali veću slobodu, bili su skloniji svim metodama kontracepcije nego roditelji koji kćerima nisu davali pravo odlučivanja.
Lauren B. Hartman s kolegama iz Klinike za pedijatriju s Odjela adolescentne medicine Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, objavila je rezultate istraživanja u Journal of Adolescent Health.
Zanimalo ih je koliko roditelji prihvaćaju pojedine metode kontracepcije (oralne kontracepcijske pilule, kondomi, kontracepcija u injekcijama, transdermalni naljepci, implantati, intrauterini ulošci i hitna kontracepcija) i koji su to čimbenici koji utječu na njihove stavove i odluke.
„Unatoč dostupnosti učinkovite, reverzibilne, ali i dugotrajnije kontracepcije, malo adolescenata koristi takve preporučene načine“, napisali su autori.
Sudionici istraživanja su slučajnim odabirom prikupljeni iz baze podataka dviju velikih i različitih klinika s područja sjeverne Kalifornije između kolovoza i listopada 2010.
Roditelji su pitani: „Ukoliko liječnik vaše kćeri teenagerice utvrdi da je ona imala odnose, je li za vas prihvatljivo ili neprihvatljivo da joj u povjerenju osigura neku od ponuđenih metoda kontracepcije?“
Roditelji su se izjašnjavali o prihvatljivosti pojedine kontracepcijske metode na Likertovoj skali (raspon od prihvatljive do potpuno neprihvatljive metode). Primarna prediktivna varijabla bilo je roditeljsko vjerovanje da će njihovi adolescenti imati prvi spolni odnos naredne godine.
Roditelji su najviše prihvaćali oralnu hormonsku kontracepciju (59%), kondome (51%), kontracepciju u injekcijama (46%), transdermalne flastere (42%), implantate (32%) i IUD (18%).
Uočljiva je značajno niža prihvatljivost za implantate i IUD, nego za sve ostale metode (P< .05).
Prihvatljivost za OHK bila je značajno veća nego za sve ostale metode (P< .05), osim za kondome koji su gotovo dosegnuli istu prihvatljivost (P< .051).
Multivarijatna analiza pokazala je da su kondomi i OHK bili prihvatljiviji za roditelje koji su vjerovali da će njihovi adolescenti imati spolni odnos sljedeće godine. „Moguće je da roditelji povezuju ove metode kontracepcije s prvim spolnim odnosom i uvjerenjem da će se raditi o jednom odnosu, a ne o stalnoj seksualnoj vezi koja bi zahtijevala trajniju kontracepciju.“
Slabija prihvaćenost hitne kontracepcije povezana je s pogrešnim uvjerenjem roditelja da hitna kontracepcija uzrokuje pobačaje.
Jedina varijabla koja je značajno bila povezana s većom prihvatljivošću svih metoda kontracepcije, bilo je roditeljsko povjerenje u adolescente i njihovu samostalnost.
„Najučinkovitije metode kontracepcije, implantati i IUD, bile su prihvatljive samo malom broju roditelja“, napisali su.
„Osim potrebe za edukacijom roditelja o spolno prenosivim bolestima i načinima kontracepcije, osobito o dugodjelujućim metodama zaštite, kliničari bi mogli pomoći roditeljima razumjeti potrebu adolescenata za neovisnošću, jer je to normalan dio razvoja. Povjerenje u liječnika pomaže odrastanju adolescenata“.
J Adolesc Health, 2012.
