Rano liječenje vulvovaginalne atrofije prevenira tegobe
Liječenje vulvovaginalne atrofije (VVA) kod žena u postmenopauzi treba započeti što je prije moguće i nastaviti sve dok je potrebno, kažu istraživači.
"Važno je da potaknemo žene da rano prijave simptome vulvovaginalne atrofije zdravstvenim radnicima. Zdravstvena profesija, društvo i mediji to ne smiju smatrati tabu temom", rekao je dr. Nick Panay iz Imperial Collegea London.
"Važno je da zdravstveni djelatnici vode svoje pacijentice kroz menopauzu i razgovore o vulvovaginalnoj atrofiji na profesionalan i osjetljiv način", rekao je putem e-maila. "Ako ne postavljaju ispravna pitanja, pacijentica možda neće dati konkretne podatke."
"Ako se terapija odgađa predugo, urogenitalna atrofija se slabije liječi, bez obzira na vrstu terapije", dodao je. "Uvijek vrijedi pokušati liječenje simptoma - vaginalne osteljivosti i suhoće, peckanja i problema s mokraćnim mjehurom, čak i ako je stanje dugotrajno, jer se neke prednosti još uvijek mogu postići".
Dr. Panay i kolege su ispitali 1,242 žene u postmenopauzi s neliječenom vulvovaginalnom atrofijom i 918 liječenih žena. Srednja je životna dob bila oko 50 godina. Sve su popunile upitnike EuroQoL questionnaire (EQ5D3L), The Day-to-Day Impact of Vaginal Aging (DIVA), The Female Sexual Function Index (FSFI) i The Female Sexual Distress Scale - revidirani (FSDS-R).
Kao što je objavljeno u znanstvenom časopisu Maturitas, osnovni simptomi za obje skupine su uključivali vaginalnu suhoću; bol u vagini; bol tijekom odnosa i vježbanja; krvarenje tijekom spolnog odnosa ili seksualnog kontakta; peckanje, svrbež ili iritaciju. Oko 37% žena u obje skupine je imalo urinarnu inkontinenciju.
Najčešća vrsta liječenje bila je nehormonska terapija koja se primjenjuje vaginalno (31,8%), a zatim slijedi hormonska terapija koja se primjenjuje vaginalno (11,6%) i sustavna hormonska terapija (4,7%). Žene koje su liječile vulvovaginalnu atrofiju su pokazivale sve manje i slabije simptome. Autori ukazuju da bi, "najvjerojatnije tumačenje moglo biti da žene traže ili započinju liječenje samo kada su simptomi već postali toliko uznemirujući da ih više ne mogu tolerirati."
U usporedbi s neliječenim ženama, seksualna funkcija je bila bolja kod onih koje su se liječile. Slično tome, rezultat DIVA-e je bio značajno bolji kod liječenih žena u odnosu na neliječene žene u tri od četiri dimenzije: emocionalno blagostanje, seksualno funkcioniranje, samopouzdanje i doživljavanje tijela.
Žene liječene sistemskim hormonima su imale manje simptoma VVA, lošiji vaginalni učinak (DIVA), bolju seksualnu funkciju (FSFI i FSDS-R) i stanje vagine. Trajanje liječenja nije imalo utjecaja na rezultate.
"Vjerojatno je da su žene na sustavnoj terapiji imale manje ozbiljne simptome jer je terapija započela u ranoj fazi prijelaza u menopauzu u svrhu liječenja valunga i znojenja, prije nego što su simptomi vulvovaginalne atrofije postali ozbiljni", istaknuo je dr. Panay.
"Bilo da je terapija lokalna ili sustavna, ključno je da se počne rano kako bi bila najučinkovitija i kako bi se izbjegla nepotrebna patnja", zaključio je. Uvođenje laserske vaginalne terapije pojednostavljuje liječenje uz znatno poboljđanje kvalitete života.
IZVOR: http://bit.ly/2UD7OMJ
Maturitas 2019.
