Što znači nalaz policističnih jajnika?

Policistični jajnici su ultrazvučni opis jajnika koji sadrže veći broj sitnih folikula. Ti folikuli nisu prave ciste u klasičnom smislu, nego mali nezreli folikuli koji se mogu vidjeti u jajniku.

Takav nalaz može biti dio uredne varijacije, osobito u mladih žena, u adolescenciji i u žena s urednim ovulacijskim ciklusima. Zato policistični izgled jajnika sam po sebi nije dovoljan za dijagnozu sindroma i ne znači da žena mora imati hormonski ili metabolički poremećaj.

PCOS ili PMOS – zašto mijenjamo terminologiju?

Tradicionalni naziv PCOS, sindrom policističnih jajnika, stavlja naglasak na izgled jajnika. To može biti zbunjujuće jer neke žene imaju policistične jajnike bez sindroma, dok druge imaju jasne hormonske i metaboličke znakove poremećaja bez izraženog ultrazvučnog nalaza.

Zbog toga je klinički preciznije govoriti o poliendokrinom metaboličkom ovarijskom sindromu – PMOS-u. Taj naziv bolje opisuje bit poremećaja: zahvaćene su ovulacija, androgeni, inzulin, metabolizam i dugoročno zdravlje žene, a ne samo izgled jajnika.

U međunarodnim smjernicama i dalje se koristi naziv PCOS, pa se u medicinskoj dokumentaciji često susreću oba naziva. Na ovom portalu koristimo PMOS kada želimo naglasiti širi metaboličko-endokrini karakter poremećaja.

Kako je nastao pojam PCOS?

Prvi opis sindroma, poznat kao Stein-Leventhalov sindrom, uključivao je žene s neredovitim ili izostalim menstruacijama, pojačanom dlakavošću, aknama, pretilošću i obostrano uvećanim policističnim jajnicima. Već tada je bilo jasno da se ne radi o jednoj jedinoj bolesti, nego o skupini različitih kliničkih oblika.

Kasnije su se dijagnostički kriteriji mijenjali. NIH kriteriji naglašavali su anovulaciju i hiperandrogenizam, dok su Rotterdamski kriteriji uključili i ultrazvučni izgled policističnih jajnika. Suvremene smjernice dodatno naglašavaju fenotipove, metaboličku procjenu i individualni pristup.

Kada policistični jajnici postaju dio PMOS-a?

Dijagnoza se u odraslih žena najčešće temelji na prisutnosti najmanje dva od tri obilježja: poremećaja ovulacije, kliničkog ili biokemijskog hiperandrogenizma i policistične morfologije jajnika na ultrazvuku ili povišenog AMH-a, uz isključenje drugih bolesti koje mogu imati sličnu sliku.

Ako žena ima neredovite cikluse i jasan hiperandrogenizam, ultrazvuk nije nužan za postavljanje dijagnoze. Suprotno tome, ako žena ima samo policističan izgled jajnika, a uredne cikluse i nema znakova viška androgena, takav nalaz nije dovoljan za dijagnozu PMOS-a.

Fenotipovi PMOS-a

PMOS nije jednak u svih žena. Neke imaju dominantno neredovite cikluse i anovulaciju, neke izražen hiperandrogenizam, neke metabolički poremećaj, a neke samo ultrazvučni nalaz policističnih jajnika uz blaže simptome.

• Hiperandrogenizam i ovulacijska disfunkcija – klasični oblik s neredovitim ciklusima, pojačanom dlakavošću, aknama ili povišenim androgenima.
• Hiperandrogenizam i policistični jajnici – žena može imati urednije cikluse, ali postoje znakovi viška androgena i ultrazvučni nalaz policističnih jajnika.
• Ovulacijska disfunkcija i policistični jajnici – neredoviti ciklusi i policističan izgled jajnika bez jasnog hiperandrogenizma.
• Sva tri kriterija – poremećaj ovulacije, hiperandrogenizam i policistični jajnici prisutni su istodobno.

Fenotip je važan jer se rizik metaboličkih poremećaja, neplodnosti i dugoročnih posljedica ne mora jednako rasporediti u svih žena.

Hiperandrogenizam: akne, hirzutizam i kosa

Hiperandrogenizam znači pojačano djelovanje androgenih hormona. Može se očitovati klinički, primjerice pojačanom dlakavošću muškog tipa, aknama, masnom kožom ili prorjeđivanjem kose, ali i laboratorijski, povišenom razinom androgena.

Hirzutizam je najvažniji klinički znak hiperandrogenizma, iako se izraženost dlakavosti razlikuje prema genetici i etničkom podrijetlu. Akne su češće u adolescenciji, ali tvrdokorne akne u odrasloj dobi mogu biti znak hormonskog poremećaja.

Inzulinska rezistencija i metabolički rizik

PMOS je često povezan s inzulinskom rezistencijom. To znači da stanice slabije odgovaraju na inzulin, pa gušterača mora stvarati više inzulina kako bi održala glukozu u krvi u normalnim granicama.

Povišeni inzulin može poticati stvaranje androgena u jajniku i dodatno pogoršavati ovulacijsku disfunkciju. Zbog toga se u obradi PMOS-a ne procjenjuju samo jajnici i hormoni, nego i tjelesna težina, opseg struka, glukoza, inzulin, lipidogram i rizik razvoja šećerne bolesti tipa 2.

Dijagnostika policističnih jajnika i PMOS-a

Ultrazvuk jajnika važan je dio procjene, ali nije jedini niti uvijek odlučujući kriterij. Procjenjuje se volumen jajnika, broj sitnih folikula, raspored folikula i izgled strome. Nalaz se uvijek tumači zajedno s ciklusima, kliničkim znakovima hiperandrogenizma i laboratorijskim nalazima.

Laboratorijska obrada može uključivati ukupni i slobodni testosteron, SHBG, indeks slobodnog testosterona, androstendion, DHEAS, TSH, prolaktin, 17-OH progesteron, glukozu, inzulin, OGTT, HbA1c i lipidogram, ovisno o kliničkoj slici.

Prije postavljanja dijagnoze potrebno je isključiti druga stanja koja mogu uzrokovati slične simptome, poput poremećaja štitnjače, hiperprolaktinemije, neklasične kongenitalne adrenalne hiperplazije, Cushingova sindroma ili tumora koji stvaraju androgene.

Policistični jajnici u adolescenciji

U adolescenciji je dijagnostika osobito osjetljiva. Nakon prve menstruacije ciklusi mogu biti neredoviti nekoliko godina, a jajnici često imaju veći broj folikula. Zato se ultrazvučni izgled policističnih jajnika u adolescentica ne koristi kao pouzdan samostalni kriterij za dijagnozu.

Kod adolescentica se veća pozornost posvećuje trajnoj ovulacijskoj disfunkciji i jasnom kliničkom ili biokemijskom hiperandrogenizmu. Djevojke koje imaju dio obilježja, ali ne ispunjavaju kriterije, mogu se smatrati skupinom povećanog rizika i pratiti kroz vrijeme.

Zašto je važno ne liječiti samo ultrazvučni nalaz?

Žena s policističnim izgledom jajnika, urednim ciklusima, bez akni, bez hirzutizma, bez povišenih androgena i bez metaboličkih odstupanja ne treba automatski dijagnozu PMOS-a. U takvim slučajevima riječ je najčešće o ultrazvučnoj varijanti, a ne o sindromu.

Liječenje se ne usmjerava prema slici jajnika, nego prema tegobama i rizicima: neredovitim ciklusima, hiperandrogenizmu, planiranju trudnoće, inzulinskoj rezistenciji, tjelesnoj težini i dugoročnom metaboličkom zdravlju.