"Rizično konzumiranje alkohola za zdrave žene znači više od 7 alkoholnih pića tjedno ili više od 3 pića prigodno ili bilo koju količinu alkohola koju popije trudnica ili žena koja bi mogla zatrudnjeti. Žene su osobito osjetljive na tjelesne i psihosocijalne rizike koje sobom nosi povećano korištenje alkohola", kaže dr. Joe Sniezek s Odjela za prirođene malformacije i razvojne poremećaje Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i član ekspertnog tima CDC-a, komentirajući upute koje je izdalo Američko udruženje porodničara i ginekologa (ACOG).
Alkoholizam je u SAD treći među uzrocima smrti koje se mogu spriječiti. Rizično korištenje alkohola rezultira brojnim negativnim učincima na zdravlje žena, uključujući i povećani rizik za rak dojke.
Alkohol je teratogen i kao takav može uzrokovati spontani pobačaj, mrtvorođenje i široki spektar različitih dugotrajnih fizičkih i neuroloških posljedica poznatih kao "fetalni alkoholni sindrom".
Trudnice uopće ne bi trebale piti alkohol. Trudnice koje piju, trebale bi prestati kako bi smanjile daljnje rizike, a one žene koje pokušavaju zatrudnjeti, trebale bi se suzdržati od konzumacije alkohola.
Radna skupina za prevenciju alkoholizma u SAD preporučuje da se u svih odraslih na razini primarne skrbi razmotri zlouporaba alkohola i osigura savjetovanje i podrška za one pacijente u kojih se otkrije rizično pijenje. Upravo zato što su žene osobito osjetljive na alkohol, ginekolozi imaju važnu ulogu u otkrivanju i intervenciji u žena pod rizikom. To se može učiniti u tri brza, učinkovita i jeftina koraka.
Prvi korak je probir, odnosno otkrivanje žena koje piju. U svake žene koja se javlja ginekologu treba učiniti probir barem jedanput godišnje, a u trudnica u prva tri mjeseca trudnoće. Probir se vrši za vrijeme rutinskih posjeta žene ginekologu postavljanjem pitanja o količini i učestalosti korištenja alkohola. Važno je reći da većina žena koje koriste rizične količine alkohola nema znakova pri fizikalnom pregledu. Detaljnu anamnezu i procjenu razine rizika najbolje će uzeti kliničar u kojeg pacijentica ima povjerenja.
Drugi korak je intervencija i znači ohrabrivanje zdravog ponašanja putem razgovora i edukacije. Mnoge žene ostanu iznenađene kada shvate da njihovo korištenje alkohola prelazi one količine koje se smatraju sigurnima. Žene bi trebalo potaknuti na druženje s ljudima uz koje neće piti i dati im savjete kako izbjegavati doticaj s alkoholom, te svakako naručiti na kontrolni pregled. Od pacijentice treba tražiti da si postavi cilj, zapiše ga i shvati da će se o postignutome raspraviti na narednoj kontroli.
Treći korak je poticanje pacijentice ovisne o alkoholu (ona koja nastavlja piti, pokazuje znakove ovisnosti ili koristi rizične količine alkohola) da se obrati stručnoj službi na liječenje od alkoholne ovisnosti. Ukoliko žena ovisna o alkoholu odbije liječenje, trebalo bi poštovati njezinu odluku, naručiti ju na skori kontrolni pregled i dati joj do znanja da će unatoč svemu biti dobrodošla na ginekološki pregled.
Medscape objavljeno online: 22.1.2013.
