Antiepileptički lijekovi i teratogenost
Plodnost pacijentica s epilepsijom nije uopće ili je veoma malo smanjena, a učestalost epilepsije među trudnicama procjenjuje se na oko 1%. Neki antiepileptički lijekovi, a osobito hidantoin / hidantoinska embriopatija odgovorni su za nastanak velikih anomalija.
U tipična hidantoinska oštećenja ubrajaju se spina bifida aperta (otvorena leđa) čiji se rizik procjenjuje na oko 1 - 3%, potom karakteristične promjene na srednjem dijelu lica: široko razmaknute oči s proširenim korijenom nosa, vrlo kratak tubast nos (facial kleft), anomalije na prstima ruku i nogu, prije svega hipoplazija noktiju i promjene na krajnjim člancima prstiju; te niska porođajna težina djeteta, kao i mikrocefalija. Kod ove djece je također nešto povećana učestalost javljanja epilepsije (oko 6%).
Na pitanje koliko ovakve promjene nastaju zbog djelovanja antiepileptičkih lijekova / antikonvulzivni lijekovi, a u kojoj mjeri na nastanak ovih anomalija utjecaj ima sama epilepsija, pokušano je odgovoriti u više znanstvenih radova, od kojih ćemo se zadržati na dva.. Prvi rad potječe iz Bostona, gdje je 1994. godine proučavan tijek trudnoće i porođaja, te praćeno oko 49.000 novorođenčadi. U ovoj skupini ispitanica identificirano je 218 trudnica s epilepsijom od kojih je 180 uzimalo antiepileptičke lijekove tijekom trudnoće.
Ukupno učešće trudnoća s epilepsijom među svim drugim trudnoćama iznosilo je 0,44%, a trudnoća u kojima su korišteni antiepileptici 0,36%. U skupini novorođenčadi koja su bila izložena djelovanju antiepileptičkih lijekova ustanovljen je statistički značajno veći broj velikih anomalija, prije svega mikrocefalije i niske porođajne težine u odnosu na obje preostale skupine novorođenčadi: onih čije su majke imale epilepsiju i nisu uzimale nikakve lijekove, kao i onih čije su majke bile potpuno zdrave i nisu uzimale lijekove. Na žalost, veliki broj novorođenčadi nije mogao biti dalje nadziran zbog gubitka evidencije ili odsustva suradnje s roditeljima.
Najnovija ispitivanja o teratogenom djelovanju antiepileptičkih lijekova objavljena su u travnju 2001. godine u The New England Journal of Medicine. U ovom radu izvještava se o 128,000 novorođenčadi iz trudnoća koje su svrstane u 3 skupine:
- trudnoće u kojima nije bilo epilepsije majke (kontrolna skupina),
- trudnoće u kojima je žena imala epilepsiju, ali nije uzimala nikakve lijekove i
- trudnoće u kojima je majka imala epilepsiju i uzimala 1 ili više antiepileptičkih lijekova.
Rezultati ispitivanja potvrđuju povećanu učestalost velikih anomalija u 223 novorođenčeta majki s epilepsijom koje su uzimale jedan antiepileptički lijek (21%), odnosno 93 novororođenčeta majki s epilepsijom koje su uzimale dva ili više antiepileptičkih lijekova (28%), u odnosu na 508 novorođenčadi iz kontrolne grupe (8%). Kod 98 novorođenčadi majki s epilepsijom koje nisu uzimale antiepileptičke lijekove nije nađena povećana učestalost anomalija u odnosu na kontrolnu grupu. Ovaj rad daje sasvim jasan odgovor na staru dvojbu da li epilepsija sama ili barem djelomično uz antiepileptičke lijekove utječe na nastanak fetalnih anomalija tijekom trudnoće.
Trudnice s epilepsijom ne smiju prekidati svoju terapiju, već što ranije, najbolje još u prijekoncepcijskoj fazi / fazi planiranja trudnoće, zamijeniti potencijalno opasne lijekove lijekovima koji nisu teratogeni. Izostavljanje antiepileptičkih lijekova u trudnoći i na svoju ruku može imati za posljedicu povećanu učestalost epileptičkih napadaja uz povećanu učestalost spontanih pobačaja ili prijevremenih porođaja, te smrti djeteta. Uz antiepileptičku terapiju svakako je nužno primjenjivati visoke doze folne kiseline.
Teratology 1994; 49 (3): 202-7
N Eng J Med; 2001; 344 (15): 1132-1138
dr.Vesna Harni
