Botulinum toksin poboljšava urinarnu inko…

Redovite injekcije onabotulinumtoksina A značajno su smanjile urinarnu inkontinenciju kod pacijenata s prekomjerno aktivnim neurogenim mjehurom tijekom četiri godine praćenja u longitudinalnoj randomiziranoj studiji. Epizode inkontinencije smanjile su se s prosječno četiri dnevno na jednu ili manje nakon svakog tretmana, izjavio je dr. Eric Rovner na godišnjem sastanku Američkog urološkog društva. Svaki tretman bio je učinkovit otprilike devet mjeseci, a učinkovitost se zadržala tijekom cijele četverogodišnje studije, dodao je dr. Rovner s Medicinskog sveučilišta u Južnoj Karolini, Charleston.

Oko 90% pacijenata zabilježilo je barem 50% smanjenje broja epizoda inkontinencije, dok je više od polovice postiglo potpuno zaustavljanje epizoda. Onabotulinumtoksin A, koji je odobren 2011. godine za liječenje neurogene urinarne inkontinencije, primjenjuje se kroz 20 injekcija koje se daju cistoskopski tijekom svakog tretmana. Dr. Rovner predstavio je rezultate analize 227 pacijenata koji su završili četverogodišnje liječenje: jednu godinu placebo-kontrolirane studije te tri godine s terapijom koja je uključivala 200 jedinica onabotulinumtoksina A. Pacijenti su bili relativno mladi (srednja dob 45 godina), a oko polovice su činili muškarci. Većina (53%) imala je multiplu sklerozu, dok su ostali imali ozljedu kralježnične moždine koja je utjecala na funkciju mjehura. Oko polovice pacijenata koristilo je antikolinergičke lijekove, no terapija nije bila učinkovita.

Većina pacijenata (71%) već je povremeno koristila kateterizaciju prije početka studije, a unatoč tome, imali su prosječno četiri epizode inkontinencije dnevno. Tijekom četiri godine, terapija onabotulinumtoksinom A dosljedno je poboljšavala stanje, smanjujući broj epizoda inkontinencije za prosječno 3,8 dnevno svake godine. Svake godine oko 90% pacijenata doživjelo je poboljšanje od barem 50%, dok je oko polovice pacijenata tijekom cijelog razdoblja postiglo potpuno zaustavljanje epizoda inkontinencije.

Infekcije mokraćnog sustava zabilježene su kod 20% pacijenata tijekom prve i druge godine studije, dok je ta stopa pala na 18% u trećoj i četvrtoj godini, bez značajnih razlika u učestalosti. Urinarna retencija bila je najčešća tijekom prve godine (12%), ali je pala na 2% tijekom treće i četvrte godine.

De novo kateterizacija bila je prisutna kod 39% pacijenata u prvoj godini. U drugoj godini taj je postotak pao na 11%, u trećoj na 8%, dok u četvrtoj godini nije bilo novih slučajeva. Te su promjene bile ne samo statistički značajne, već i klinički relevantne, istaknuo je dr. Rovner.

Na kraju studije, sudionici su ispunili upitnik o inkontinenciji i kvaliteti života (I-QOL), a prosječno povećanje rezultata iznosilo je više od 30 bodova u svakoj godini studije. Promjena od samo 11 bodova smatra se klinički značajnom, naglasio je dr. Rovner, dodajući: "Ovo je zaista bila velika promjena za ove pacijente."

Eur Urol. 2013 Aug;64[2]:249-56