Regulacija težine kod pretilih trudnica bolja s programom
Pretile žene koje su sudjelovale u programu za kontrolu tjelesne težine tijekom trudnoće su dobile značajno manje kilograma tijekom trudnoće te su rađale znatno manje djece koja su bile preteška za gestacijsku dob ("large-for-gestational-age" – LGA) nego žene koje su samo dobile pisane upute za prehranu i dijetu tijekom trudnoće, pokazuju rezultati novog istraživanja. Od 114 trudnica s body mass indexom (BMI) većim od 30 kg/m², one koje su nasumice odabrane u grupu koja je aktivno sudjelovala u programu za kontrolu tjelesne težine su dobile u prosjeku 5,0 kg do 34. tjedna uspoređujući s 8,4 kg kod trudnica koje su samo jednom bile na savjetovanju nutricionista (p<0,001), izvjestili su Kimberly K. Vesco, doktor medicine, specijalist ginekologije i porodništva, i kolege (Kaiser Permanente Center for Health Research in Portland, Oregon). Članak je objavljen u rujanskom broju 'Obesity'.
Isto tako, samo je 9% djece u grupi s programom bilo LGA uspoređujući s 26% djece u kontrolnoj grupi. Novorođenčad koja imaju prekomjernu porođajnu težinu su u većem riziku imati prekomjernu težinu tijekom života, preveliki udio masti i veći rizik za razvoj visokog sistoličkog tlaka nego novorođenčad normalne tjelesne težine. "Moguće je utjecati stilom i načinom života na tjelesnu težinu novorođenčadi i smanjiti broj djece LGA kod pretilih trudnica. Treba još utvrditi na koji način ove ili slične intervencije dugoročno djeluju na život i zdravlje trudnica i djece", napisali su autori.
"Čak i sa stručnom podrškom teško je spriječiti dobijanje prekomjerne težine tijekom trudnoće tako da one žene koje u trudnoću krenu s prekomjernom težinom moraju paziti na to da ukupno dobiju manje kilograma nego što je to preporučeno smjernicama i trebaju tražiti pomoć nutricionista u ostvarivanju takvih ciljeva." Smjernice Instituta za medicinu, izdane 2009.g., preporučuju da pretile žene, definirane kao one s BMI većim od 30 mg/kg² ili više, smiju dobiti sveukupno 5 do 9 kilograma te prirast težine u drugom i trećem tromjesečju mora biti oko 0,22 kg/tjednu (raspon, 0,17 – 0,27/tjedan).
Autori su nasumice odabrali pretile žene koje dobile jednokratno savjete o prehrani i žene koje su ušle u program koji se sastojao od kombinacija dijete, savjeta o načinu života, tjelesnih vježbi i bihevioralnih tehnika samopomoći o održavanju zdravog načina života. Žene u interventnoj grupi su savjetovane da prihvate dijetu iz Programa za prevenciju i liječenje hipertenzije te da vježbaju dnevno barem 30 minuta ako nije bilo nikakvih medicinskih ili opstetričkih kontraindikacija. Žene u kontrolnoj skupini su dobile informacije o zdravoj prehrani bez posebnih uputa iz Programa za prevenciju i liječenje hipertenzije. Savjeti su bili samo dodatak u rutinskim kontrolnim pregledima u trudnoći.
Kao što je rečeno i prije, žene u interventnoj grupi su imale manji prirast tjelesne težine i manje djece koja su bila LGA, te je na taj način ostvareno dva od tri cilja studije. Treći cilj je bio što veće smanjenje tjelesne težine od porođaja do dva tjedna nakon porođaja. Rezultat je bio značajno bolji u interventnoj grupi nego u kontrolnoj. Ove žene su smanjile tjelesnu težinu za 2,6 kg u prosjeku za razliku od kontrolne grupe gdje je tjelesna težina smanjena za 1,2 kg (srednja razlika u vrijednosti, -3,8; p<.001). Žene u interventnoj grupi su rjeđe prelazile 0,27 kg/tjednu kako je preporučeno u smjernicama Instituta za medicinu (44% naprema 82%; p<.001).
Obesity. 2014;22:1989-1996.
Poliklinika Harni
