Biopsija blastociste sa sveobuhvatnim kromosomskim probirom i transferom svježeg embrija značajno poboljšava implantaciju u postupku IVF. Stručnjaci se slažu da je ishod pomognute oplodnje idealan kada se rodi zdravo terminsko dijete i kada je trudnoća bila jednoplodna.
U posljednjih nekoliko desetljeća svjedočili smo epidemiji višeplodnih trudnoća, uključujući one s tri i više fetusa. Za taj trend bili su odgovorni brojni faktori. Višeplodne trudnoće češće su u žena u kasnim reprodukcijskim godinama, a trend odlaganja rađanja rezultirao je u većem broju spontanih višeplodnih trudnoća. In vitro fertilizacija i sama je odgovorna za multiple trudnoće, a tome doprinose i ostale metode pomognute oplodnje. Tijekom postupka IVF, lako se mogu izbjeći višeplodne trundoće prijenosom jednog oplođenog zametka. Tijekom posljednjih godina, postupno je opadao broj transferiranih embrija, ali se i nadalje u većini ciklusa prenosi više od jednog embrija kako bi se povećala uspješnost postupka.
Broj troplodnih i mnogoplodnih trudnoća značajno je smanjen, ali se broj blizanačkih trudnoća nije značajnije promijenio. Čak su i jednoplodne trudnoće začete postupcima pomognute oplodnje opterećene višestrukim rizicima u odnosu na spontano začete plodove, dok blizanci nose dodatni rizik. Ako se ne dogovori politika prijenosa samo jednog embrija, većina embrija stvorenih u in vitro uvjetima i izabranih temeljem morfoloških obilježja, neće se implantirati.
Posljednjih godina došlo je do značajnog poboljšanja u tehnikama koje omogućavaju odabir najkvalitetnijih embrija, a to bi moglo osigurati učinkovito oruđe za odabir i transfer najboljeg. Genetički probir embrija jedno je od područja koje je doživjelo nevjerojatan napredak. Do sada, međutim, imamo mali broj radova koji bi pokazali kliničku učinkovitost u visoko selektivnoj skupini pacijentica.
U ovoj studiji istraživale su se dobrobiti prijeimplantacijskog genetičkog probira embrija. Randomizirano kontrolirano istraživanje procjenjivalo je dobrobiti sveobuhvatnog kromosomskog probira (CCS) metodom kvantitativne reakcije lančane polimeraze u stvarnom vremenu, na implantaciju i stopu trudnoća tijekom IVF-a. U studiju su bile uključene žene mlađe od 42 godine koje su imale normalnu funkciju jajnika i ne više od jednog neuspješnog IVF postupka. Trebale su imati i najmanje 2 morfološki dobre blastociste da bi slučajnim odabirom bile stavljene u skupinu za CCS ili standardni postupak (morfološka selekcija).
U skupini za CCS, biopsija blastociste bila je učinjena 5. dana, a transfer narednog dana. U skupini sa standardnim postupkom, transfer je bio učinjen 5. dana. Prenošeno je najviše 2 embrija.
Od početnih 288 pacijentica, 155 je slučajnim odabirom razvrstano u dvije skupine (72 u skupini za CCS i 83 u kontrolnu skupinu). Prosječna dob pacijentica bila je 32 godine, a prosječno su imale 17 jajnih stanica. Prosječan broj blastocista petog dana bio je 8 u skupini CCS i 7.9 u kontrolnoj skupini. Prosječan broj prenešenih embrija bio je 1.8 u proučavanoj skupini i 2 u kontrolnoj.
Stopa implantacije bila je veća u skupini za CCS , dok je stopa kliničkih trudnoća bila veća u skupini CCS. Stopa porođaja također je bila veća u CCS skupini.
Prvi korak o kojemu ovisi uspješnost IVF-a je implantacija. Da bi do nje došlo, zdravi embrij treba se smjestiti u odgovarajući endometrij, spreman za primitak embrija. Vjeruje se da su za neuspjeh implantacije odgovorni upravo faktori od strane embrija. S povećanjem ženine dobi, povećava se i broj embrija s abnormalnim kromosomima. Ti embriji se neće usaditi ili će u većini slučajeva biti izgubljeni rano u trudnoći. Iz tog razloga, razumno je učiniti kromosomsku analizu i prenijeti samo embrije s urednim kromosomima.
Ranije studije u kojima je korištena fluorescentna in situ hibridizacija za prijeimplantacijsku genetičku analizu, pokazale su da se njome nisu uspjeli poboljšati uspjesi IVF-a. Razlog je bila mogućnost da se utvrdi samo dio kromosoma i zahtijevala se biopsija u stadiju blastomere. Razmjerno visok stupanj mozaicizma u tom stadiju razvoja, ograničavao je uspješnost testa.
U ovom istraživanju, biopsija trofoektoderma učinjena je 5. dan i analizirani su svi kromosomi. Relativno niska stopa aneuploidije (28.6%) konzistentna je s činjenicom da se radi o mladim ženama koje su bile i populacija s dobrim odgovorom na stimulaciju (good-responder). Genetički laboratorij i onaj za IVF su na istim lokacijama, tako da je za dobivanje rezultata potrebno svega nekoliko sati, pa se transfer radi u aktualnom ciklusu. U slučaju tipičnog centra za IVF, blastociste koje su biopsirane trebale bi biti krioprezervirane, a uzorak bi bio testiran u drugom laboratoriju koji je genetički. Krioprezervacija i transfer nakon odmrzavanja mogu umanjiti dobrobiti probira embrija.
U ovom istraživanju sudjelovale su odabrane mlade žene koje su imale dobar odgovor na stimulaciju. Stopa implantacije blizu 80% znači da je najmanje polovina trudnoća bila višeplodna. Trudnice su kontrolirane do porođaja, ali nema informacija o perinatalnom ishodu. Ako bi se ova stopa implantacije ponovila i u narednim istraživanjima, CCS bi zasigurno mogao biti ponuđen kao metoda odabira jednog embrija, barem za populaciju koja je ovdje opisana.
Naravno da bi bilo zanimljivo vidjeti bi li se takvi ili slični rezultati ponovili u tipično neplodnoj populaciji. Većina klinika bavi se ženama čija je prosječna dob veća od 35 godina, s lošijom ovarijskom rezervom i puno složenijim prethodnim liječenjima i pokušajima pomognute oplodnje. Potrebno je razmotriti i cijenu ovog postupka za koju je moguće da ju mnoge žene ne bi mogle podnijeti. Ako kliničke dobrobiti nisu razmjerne dodatnim troškovima, tada CCS ne bi imao svoje opravdanje.
Danas su za procjenu kromosoma u embrija dostupni različiti testovi. Njihova upotreba povećava stopu implantacija, trudnoća i porođaja barem u odabranoj skupini pacijentica.
Nadamo se da će buduća istraživanja pokazati sve dobrobiti metode CCS.
Fertil Steril. 2013;100:697-703
Poliklinika Harni
