Iako se može činiti razumnim proglasiti izliječenom ženu koja je za endometrijsku hiperplaziju primala hormonsko liječenje i u koje više nema hiperplazije, istraživači upozoravaju da je nužno osigurati dugotrajan nadzor radi mogućeg povrata bolesti i nastanka raka tijela maternice.
"Rizici bi mogli biti veliki osobito uz primjenu oralnih progestagena u usporedbi s intrauterinim sustavom s levonorgestrelom (LNG-IUS; Mirena, Bayer Schering Pharma), dijelom i zbog toga što su kliničari skloniji propisati oralnu hormonsku terapiju u kraćem trajanju", navodi dr. Ioannis D. Gallos iz Birmingham Women's Hospital u Velikoj Britaniji u članku objavljenom 6.3.2013. on-line i za svibanjsko izdanje časopisa Human Reproduction.
Dr. Gallos i kolege usporedili su dugoročne ishode 66 žena koje su dobile oralne progestagene i 153 žene liječene s LNG-IUS. "Ovo je istraživanje jedinstveno po tome što je kontroliralo žene tijekom perioda dužeg od 5 godina i pokrilo vrijeme od prvotnog povlačenja bolesti nakon terapije progestagenima do vremena povrata bolesti", napisali su. "Naši podaci govore da je rizik velik te da prestanak kontrole pacijentica nakon prvotnog povlačenja bolesti, nije opravdan."
Svim ženama s kompleksnom hiperplazijom ili atipičnom kompleksnom hiperplazijom koje su liječene u tercijarnom centru u Birminghamu između kolovoza 1998. i prosinca 2007. ponuđeno je hormonsko liječenje ili histerektomija. Kirurški zahvat smatran je standardnim liječenjem, osobito za žene s atipičnom endometrijskom hiperplazijom , budući da imaju veliki rizik od nastanka endometrijskog raka.
Tijekom perioda kontrole pacijentica, stopa povrata bolesti bila je značajno viša među ženama koje su liječene oralnim progestagenima i to 30.3% u usporedbi s 13.7% u žena koje su imale intrauterini sustav s levonorgestrelom (LNG-IUS; P = .004). Ovaj je nalaz ostao signifikantan i nakon prilagodbe za menopauzu (adjusted odds ratio, 0.34; 95% confidence interval, 0.17 - 0.7).
Relaps se također ranije javljao u progestagenoj grupi i to prosječno 13.7 mjeseci nakon liječenja u usporedbi s periodom od 32.2 mjeseca u žena liječenih LNG-IUS. Zanimljivo je da se u žena koje su koristile oralne progestagene bolest nije vratila nakon 48 mjeseci od prestanka liječenja. Nasuprot tome, u 5 žena bolest se vratila nakon više od 5 godina od prestanka korištenja LNG-IUS.
"Prestanak nadzora pacijentica nakon početnog povlačenja endometrijske hiperplazije nije opravdan, a kontrole treba nastaviti još najmanje 5 godina i osobito ako se prestalo s primjenom LNG-IUS. Žene u kojih dođe do povrata bolesti treba uputiti na histerektomiju zato što u podlozi može biti neprepoznati rak tijela maternice."
Ograničenje istraživanja je nemogućnost procjene rizika od nastanka raka u žena u kojih se ponovila hiperplazija, jer je tijekom trajanja istraživanja bilo učinjeno samo 17 histerektomija. Za buduća istraživanja ostaje utvrditi koje žene imaju povećani rizik od relapsa kao i otkriti najbolje načine dugotrajnog nadzora tih pacijentica.
Hum Reprod. 2013;28:1231-1236.
