Za 80% parova s idiopatskom neplodnošću, uzrok je oštećenje spermalne DNA, navodi se u istraživanju 339 parova koji su bili podvrgnuti postupku in vitro fertilizacije (izvantjelesna oplodnja- IVF) ili intracitoplazmatskoj injekciji spermija (mikrofertilizacija- ICSI).
U izvješću se navodi da svake godine diljem svijeta oko milijun parova treba liječenje neplodnosti, a u oko trećine se dijagnosticira idiopatska neplodnost. Za te parove, intrauterina inseminacija (AIH) često je bez uspjeha, unatoč znatnom ulaganju emocija, vremena i novčanih sredstava.
Dr. Luke Simon s kolegama iz Centra za javno zdravstvo Instituta za kliničke znanosti na Queen's University iz Belfasta, Sjeverna Irska, objavio je rezultate 8.12.2012. u Reproductive Biomedicine Online.
Dr. Simon i kolege koristili su alkalni komet test, kako bi odredili jednolančane i dvolančane lomove DNA, kao i abazična mjesta. "To je jedina metoda koja omogućava određivanje količine oštećenja DNA u pojedinačnim stanicama, tako da je osobito korisna u heterogenoj populaciji kao što su spermatozoidi."
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost oštećenja spermalne DNA i stope živorođenih nakon postupaka IVF i ICSI.
Alkalni komet test određivao je DNA fragmentaciju u nativnom sjemenu i spermijima kod 203 para koji su bili u postupku IVF i 136 parova u postupku ICSI. Muškarci su razvrstani u skupine prema količini oštećenja DNA (0-25%, 25-50% i više od 50%).
Najveći broj trudnoća ostvaren je u parova koji su imali manje od 25% oštećenja DNA (39.4%). Od 13 trudnoća iz te skupine, 11 je rezultiralo rađanjem zdravog djeteta (33.3% cijele IVF grupe).
U skupini koja je imala između 25-50% oštećenja spermalne DNA, postotak trudnoća je pao na 29.6%, kao i broj živorođenih na 23.9%. U skupini u kojoj je bilo više od 50% oštećenja spermalne DNA, postotak trudnoća bio je samo 16.2%, a postotak živorođenih 13.1%.
U pacijenata podvrgnutih postupku ICSI, nije nađena povezanost oštećenja spermalne DNA niti s trudnoćama niti sa živorođenjem. Nije bilo niti povezanosti DNA fragmentacije spermija, spola djeteta i broja jednoplodnih trudnoća u usporedbi s višeplodnima.
U muškaraca u kojih je dijagnosticirana idiopatska neplodnost, 60 (40.8%) je imalo više od 50% oštećenja spermalne DNA, a analizom parova s idiopatskom neplodnošću 27 (38.6%) je imalo više od 50% oštećenja DNA spermija.
Ovo je prvo istraživanje koje je pokazalo blisku povezanost mogućnosti ostvarenja trudnoće nakon postupka IVF i količine oštećenja DNA u sjemenu. "Manja oštećenja su normalna (manje od 15%), kao što se viđa u spermi plodnih muškaraca, ali ukoliko oštećenje dosegne klinički značajnu razinu (oštećenje veće od 25%), smanjit će mogućnost toga para da ostvari obitelj, čak i uz neke oblike potpomognute oplodnje".
"Ovo je odlično istraživanje s jasnom statističkom analizom i dodatno naglašava važnost određivanja oštećenja spermalne DNA, osobito u muškaraca s idiopatskom neplodnošću", komentirala je dr. Grace M. Centola predsjednica Udruženja za mušku reprodukciju i urologiju SAD i članica Američkog društva za reproduktivnu medicinu.
Autori istraživanja i dr. Centola vjeruju da će rezultati pomoći kliničarima koji liječe parove s idiopatskom neplodnošću.
"Kliničari trebaju biti upoznati s ovim problemom, primjereno savjetovati parove kojima je potrebna potpomognuta oplodnja i usmjeriti ih u postupak IVF ili ICSI na osnovi rezultata DNA fragmentacije spermija. Muškarci i parovi s idiopatskom neplodnošću u kojih postoji više od 50% oštećenja spermalne DNA, trebaju biti upućeni u postupak ICSI, jer će na taj način izbjeći gubitak dragocjenog vremena, troškove i posljedice emotivnih ožiljaka koje ostavljaju ponovljeni neuspjeli pokušaji IVF-a".
Reprod Biomed Online.
