Neliječeni valunzi imaju visoku cijenu
Dodatni troškovi za zdravstvenu zaštitu i gubitak produktivnosti kod žena u menopauzi s neliječenim valunzima može donositi gubitke u milijardama dolara u SAD-u svake godine, pokazuju rezultati nove studije. "Ne može svatko tko ima valunge biti svjestan njihovog utjecaja na vlastitu sposobnost funkcioniranja na radnom mjestu ili kod kuće, ali neki mogu", rekao je voditelj istraživanja Dr. Philip Sarrel sa Sveučilišta Yale u New Havenu, Connecticut. Oko devet milijuna žena u SAD-u trenutno pati od teških oblika valunga - po najboljoj procjeni, rekao Sarrel, profesor emeritus u Odjelima za opstetriciju i ginekologiju, reproduktivnu znanost i psihijatriju. "Do nedavno nije bilo takvo stanje jer su žene koristile hormonsku nadomjesnu terapiju", rekao je. Godine 2002. je studija Women's Health Initiative pokazala da hormonska nadomjesna terapija povećava rizik od raka dojke, srčanih bolesti i moždanog udara te je uporaba terapije dramatično pala, rekao je.
Novo istraživanje je podržano od strane Noven Pharmaceuticals Inc, proizvođača hormonske i nehormonske terapije za menopauzalne valunge, uključujući Combipatch, Minivelle i Brisdelle. Sarrel i njegov tim su koristili podatke od 1999.-2011.g. uključujući 250,000 žena koje su patile od neliječenih valunga s istim brojem žena slične dobi, mjestom stanovanja i drugim obilježjima, koje nikada nisu imali valunge. Sve su žene imale državno zdravstveno osiguranje. Žene s valunzima su koristile više zdravstvenih usluga u odnosu na žene bez simptoma, osobito usluge u ambulantama, otkrili su istraživači. Dodatne usluge su iznosile dodatnih 1,336 dolara više po osobi godišnje u odnosu na žene bez simptoma, a neizravne štete zbog izostanka s posla dodatnih 770 dolara po ženi godišnje.
Neki od dodatnih troškova u zdravstvu nastaju iz pokušaja dijagnosticiranja i liječenja simptoma kao što su bolovi u prsima a da se ne razmišlja o njihovoj povezanosti s menopauzom. Koronarni angiogram, primjerice, košta 10,000 dolara, rekao je Sarrel. Poslodavci, plaćajući premije osiguravajućim društvima, potiču rast troškova, dodao je. Sarrel smatra da je za neadekvatno liječenje valunga kriva loša komunikacija između žena i liječnika. Žene "sve imaju pravo na godišnji pregled, ali ih nitko ne pita za valunge", rekao je. "Žene ne spominju valunge jer ih je strah da će liječnik reći 'počnite uzimati hormone' ako kažu da imaju 10-14 valunga dnevno te ih to prestravljuje", rekao je Sarrel.
Autor je online napisao u znanstvenom časopisu 'Menopause' da se smatra da je gubitak od neliječenih valunga veći od 300 milijuna dolara godišnje samo za žene u njihovoj studiji. Za cijelu populaciju američkih žena s neliječenim valunzima gubitak bi se mogao brojiti u milijardama dolara. Kod mnogih žena bi se simptomi mogli kontrolirati hormonskom terapijom koja mjesečno dođe oko 40$, rekao je Sarrel. "Nije slučajno da je najveća stopa pada radne sposobnosti žena u 51. godini kada je vrhunac simptoma menopauze", rekao je dr Henk Oosterhof, OB/GYN, Hospital Nij Smellinghe, Drachten, Nizozemska. Procjenjuje se da se u Nizozemskoj gubi više od 100 miliona eura godišnje zbog neliječenih menopauzalnih simptoma, napisao je dr Osterhof. Manje od jedne od pet žena traži pomoć. U liječenju je najučinkovitija hormonska nadomjesna terapija, no mnogi imaju velike predrasude o toj vrsti liječenja. "Moramo podići svijest kod žena koji način hormonskog liječenja donosi dobrobit i spašava živote a koji štetno utječe na zdravlje", rekao je Sarrel.
Menopause 2014.
Poliklinika Harni
