Korištenje antihipertenziva u trudnoći povećano gotovo 50%
Uporaba lijekova za spuštanje povišenoga krvnog tlaka u trudnoći u stalnom je porastu, s oko 5% žena koje u trudnoći dobivaju antihipertenzive, pokazuje baza podataka Medicaid populacije (program zdravstvene zaštite za osobe i obitelji nižih prihoda i socijalno ugrožene u SAD).
Dr. Brian T. Bateman (Brighman and Women's Hospital, Boston, MA) s kolegama, pokazao je značajnu raznolikost u primjeni lijekova koji se koriste u trudnoći i načinu skrbi trudnica koje uzimaju antihipertenzive.
Zabrinjavajuće je što mnoge trudnice i dalje primaju lijekove koji se ne smatraju sigurnima u trudnoći, objavili su on-line 10.9.2012. u časopisu Hypertension.
"Široka primjena ACE-inhibitora i blokatora receptora angiotenzina (ARBs) koji su teratogeni u prvom tromjesečju i kontraindicirani u kasnoj trudnoći-zabrinjavajuća je", izvijestili su autori.
Razlozi za to nisu jasni. "Možda se žene iz siromašnijih slojeva javljaju prekasno za antenatalnu skrb ili koriste svoje lijekove i osjećaju se dobro do drugog ili trećeg tromjesečja trudnoće i tek se tada javljaju liječniku. Jednako je tako moguće da liječnici koji propisuju ženama antihipertenzivnu terapiju, uopće ne pitaju o mogućoj trudnoći. Rezultati su pokazali da liječnici i ostalo zdravstveno osoblje ne pridaju dovoljno pažnje preporukama o antihipertenzivnoj terapiji u trudnoći. Potrebno je hitno ispitati koji se sve lijekovi za visoki krvni tlak propisuju u trudnoći i koliko ih se sigurno primjenjuje", dodao je dr. Bateman.
Bateman je objasnio da epidemiološki podaci ukazuju na povećanje učestalosti hipertenzivnih poremećaja u trudnoći "što je vjerojatno povezano s pretilošću i sve starijom dobi trudnica, ali istovremeno posjedujemo ograničene podatke o trendovima i obrascima korištenja antihipertenziva u trudnoći. Željeli smo provjeriti kako se liječe trudnice s hipertenzijom."
U istraživanju su bili objedinjeni podaci za period 2000.-2007. i uključili žene koje su koristile terapiju barem tri mjeseca prije posljednje menstruacije do jednog mjeseca nakon porođaja i u kojih su postojali podaci o novorođenčetu. Također, bile su uključene samo one trudnoće koje su rezultirale živorođenim djetetom.
Iz populacije od više od jednog milijuna Medicaidovih pacijenata, 48,453 (4.4%)dobivalo je antihipertenzivnu terapiju u trudnoći. Tijekom istraživanja, prevalencija korištenja antihipertenziva povećala se gotovo 50%, sa 3.5% na početku do 4.9% na kraju.
Korisnice antihipertenzivnih lijekova bile su starije od nekorisnica, češće imale dijabetes melitus ili bolest bubrega. Gotovo 2% trudnica koristilo je antihipertenzivne lijekove u prvom tromjesečju, 1.7% u drugom tromjesečju i 4.9% u posljednjem tromjesečju trudnoće.
Raspon lijekova kojima su trudnice bile izložene „bio je jako raznolik i češće su bili korišteni svi ostali lijekovi nego metildopa ili labetalol-terapija koju je preporučeno koristiti u trudnoći.
Iako se određeni porast korištenja antihipertenziva može pripisati povećanom korištenju dihidropiridinske skupine lijekova za prevenciju i liječenje prijevremenog porođaja, rezultati su pokazali povećanu učestalost korištenja alfa-antagonista, beta-blokatora i kombinacija alfa i beta-blokatora.
"Najveću zabrinutost uzrokuje upotreba ACE-inhibitora i blokatora angiotenzinskih receptora", rekao je Batemen.
"Ovi lijekovi uzrokuju zastoj rasta u djeteta, bubrežne probleme, pa i smrt novorođenčeta. Ako žena za terapiju visokog krvnog tlaka koristi neki od tih lijekova i planira trudnoću ili je zatrudnjela, trebala bi sa svojim liječnikom raspraviti o prikladnom liječenju tijekom trudnoće."
Hypertension 2012.
Poliklinika Harni
