Preživljenje od raka poboljšano među mladim Amerikancima

Preživjeli od malignih oboljenja dijagnosticiranih u adolescentnoj ili mlađoj odrasloj dobi, sada žive dulje nego mladi s istim oboljenjima koja su dijagnosticirana prijašnjih desetljeća, uglavnom zbog napretka u liječenju, pokazalo je američko istraživanje.

Općenito, među ljudima kojima je rak dijagnosticiran u dobi od 15 do 39 godina, smrtnost od svih uzroka, u razdoblju od pet do 10 godina nakon što je postaovljena dijagnoza, pala je na 5.4% među onima u kojih je rak dijagnosticiran u razdoblju između 2005. - 2011. godine,  u odnosu na 8.3% u mladih osoba u kojih je rak dijagnosticiran u razdoblju između 1975. - 1984. godine.

Obrasci su bili slični za preživljenje i do 15 godina nakon dijagnoze, objavili su istraživači u časopisu 'Journal of the National Cancer Institute'.

Chelsea Anderson, suradnica Američkog društva za maligna oboljenja u Atlanti, i njene kolege su analizirali podatke iz američkog registra karcinoma, usredotočujući se na 282.969 osoba u kojih je rak dijagnosticiran u dobi od 15 do 39 godina između 1975. i 2011. godine, koji su preživjeli najmanje pet godina nakon dijagnoze.

Autori su pratili pacijente tijekom pet godina nakon dijagnoze raka pa sve do smrti ili kraja 2016. godine.

Većina preživjelih bile su bijele žene, u kojih je rak dijagnosticiran u starosti od 30 do 39 godina. Najčešći rak bio je karcinom dojke, za koji je stopa smrtnosti pala sa 15.9% ako je bolest dijagnosticirana u razdoblju između 1975. - 1984. godine na 10.1% u periodu od 2005. - 2011. godine.

Najznačajniji pad stope mortaliteta između najranijeg i zadnjeg vremenskog razdoblja postavljanja dijagnoze zabilježen je u bolesnika s leukemijom (28.6% do 6.6%) i non-Hodgkinovim limfomom (13.0% do 3.6%), u slučaju dijagnoze tumora središnjeg živčanog sustava (25.0% do 17.2 %) i raka bubrega (10.7% do 4.4%).

Razlog tome je bio manji broj smrtnih slučajeva uzrokovanih primarnim karcinomom između tih razdoblja, koji je sa 6.8% pao na 4.2%.

Preživjeli od malignih oboljenja dijagnosticiranih u adolescentnoj ili mlađoj odrasloj dobi, sada žive dulje nego mladi s istim oboljenjima koja su dijagnosticirana prijašnjih desetljeća, uglavnom zbog napretka u liječenju, pokazalo je američko istraživanje.

Općenito, među ljudima kojima je rak dijagnosticiran u dobi od 15 do 39 godina, smrtnost od svih uzroka, u razdoblju od pet do 10 godina nakon što je postavljena dijagnoza, pala je na 5.4% među onima u kojih je rak dijagnosticiran u razdoblju između 2005. - 2011. godine,  u odnosu na 8.3% u mladih osoba u kojih je rak dijagnosticiran u razdoblju između 1975. - 1984. godine.

Obrasci su bili slični za preživljenje i do 15 godina nakon dijagnoze, objavili su istraživači u časopisu 'Journal of the National Cancer Institute'.

Chelsea Anderson, suradnica Američkog društva za maligna oboljenja u Atlanti, i njene kolege su analizirali podatke iz američkog registra karcinoma, usredotočujući se na 282.969 osoba u kojih je rak dijagnosticiran u dobi od 15 do 39 godina između 1975. i 2011. godine, koji su preživjeli najmanje pet godina nakon dijagnoze.

Autori su pratili pacijente tijekom pet godina nakon dijagnoze raka pa sve do smrti ili kraja 2016. godine.

Većina preživjelih bile su bijele žene, u kojih je rak dijagnosticiran u starosti od 30 do 39 godina. Najčešći rak bio je karcinom dojke, za koji je stopa smrtnosti pala sa 15.9% ako je bolest dijagnosticirana u razdoblju između 1975. - 1984. godine na 10.1% u periodu od 2005. - 2011. godine.

Najznačajniji pad stope mortaliteta između najranijeg i zadnjeg vremenskog razdoblja postavljanja dijagnoze zabilježen je u bolesnika s leukemijom (28.6% do 6.6%) i non-Hodgkinovim limfomom (13.0% do 3.6%), u slučaju dijagnoze tumora središnjeg živčanog sustava (25.0% do 17.2 %) i raka bubrega (10.7% do 4.4%).

Razlog tome je bio manji broj smrtnih slučajeva uzrokovanih primarnim karcinomom između tih razdoblja, koji je sa 6.8% pao na 4.2%.

Međutim, nisu zabilježena poboljšanja istog intenziteta kod svih malignih oboljenja. Malo poboljšanja mortaliteta u istom razdoblju zabilježeno je u pacijenata s kolorektalnim, koštanim, cervikalnim, karcinomom mokraćnog mjehura i sarkomima.

Manja poboljšanja su nađena kod malignih oboljenja koja obično pogađaju odrasle osobe, rekla je dr. Kara Kelly, profesorica pedijatrije na Sveučilištu na Medicinskom fakultetu i biomedicinskim znanostima u Buffalo Jacobs u New Yorku. "To se dijelom može povezati s tim da nema toliko kliničkih ispitivanja ovih karcinoma", izjavila je dr. Kelly, koja nije bila uključena u studiju.

Kako mladi odrasli pacijenti postaju neovisni o roditeljima, a mnogi su osigurani ili nedovoljno osigurani, ključno je razumjeti mogućnost pristupa liječenju. Kelly je također istaknula potrebu za manje toksičnim tretmanima u smanjenju stope smrtnosti.

Sveukupno, nalazi pokazuju napredak postignut u posljednjih nekoliko desetljeća u poboljšanju ishoda među dugoročno preživjelim adolescentima i mladima, rekla je Anderson.

"Neki tipovi malignih oboljenja nisu sudjelovali u tim poboljšanjima pa ovi preživjeli mogu biti prioritetne grupe za napore na poboljšanju dugoročnog nadzora i smanjenju kasnog mortaliteta od raka u adolescenata i mladih odraslih", rekla je.

IZVOR: https://bit.ly/2wQGcsR Časopis Nacionalnog instituta za rak, online 2020.g.