Seksualna funkcija bolja s laparoskopskim mrežicama u terapiji cistocele
Kod kirurške terapije cistocele je sakropeksija s laparoskopskim mrežicama sigurnija i bolje čuva seksualnu funkciju nego transvaginalna plastika mrežicama, prema randomiziranom ispitivanju iz Francuske.
"Iako je vaginalna mrežica duboko u tkivu, stopa komplikacija i ponovnih intervencija je bila veća nakon transvaginalnog nego laparoskopskog postavljanja mrežice", izjavio je dr. Jean-Philippe Lucot iz Hopital Jeanne de Flandre u Lilleu. "Cistocele su česta disfunkcionalna vrsta genitalnog prolapsa kod žena, a laparoskopska i vaginalna operacija postavljanja mrežica dvije su kirurške tehnike koje se sve više koriste za liječenje ovog stanja. Naša studija pokazuje da je laparoskopska tehnika dobra opcija za primarnu plastiku cistocela, posebice u seksualno aktivnih žena."
Studija je trajala od 2012. do 2014. godine u 11 francuskih javnih bolnica. Uključene su žene s cistocelom stadija 2 ili više, koje su bile između 45 i 75 godina starosti i nisu imale prethodne operacije prolapsa; 129 je imalo laparoskopski zahvat i 128 je imalo transvaginalnu plastiku mrežicom. U laparoskopskom postupku je mrežica postavljena na prevertebralni ligament ispred sakralnog promontorija, dok je u transvaginalnom postupku provedena kroz pelvični ligament.
Jednu godinu nakon operacije je stopa komplikacija drugog stupnja ili više bila niža nakon laparoskopske operacije (17%) nego nakon transvaginalne plastike (26%), ali razlika nije bila statistički značajna. Međutim, stopa komplikacija trećeg stupnja je bila znatno niža nakon laparoskopske nego nakon transvaginalne plastike (0,8% prema 9,4%), dr. Binion i kolege su izvjestili su u znanstvenom časopisu European Urology.
Laparoskopski zahvat nije bio izvediv i konvertiran je u transvaginalni postupak liječenje u 6.3% slučajeva. Ukupna stopa reoperacije je bila niža nakon laparoskopije (4.7%) nego nakon vaginalne operacije (10.9%), ali razlika nije statistički značajna.
Autori nisu pronašli nikakve razlike u simptomima, poboljšanju, kvaliteti života, uspjehu ili anatomskim rezultatima između skupina, osim vaginalne duljine i dispareunije - sve u prilog skupine operirane laparoskopskim putem. "Kao i većina randomiziranih kontroliranih pokusa i unatoč velikom broju bolesnica, ova studija nije adekvatno dizajnirana za otkrivanje rijetkih, ali ozbiljnih štetnih događaja", rekao je dr. Lucot.
Dr. William Kobak, izvanredni profesor kliničke opstetricije i ginekologije na Sveučilištu Illinois u Chicagu, izjavio je: "Nalazi ove tehnički dobro obavljene studije su u skladu s onim što većina uroginekologa i rekonstruktivnih kirurga zdjelice misli: da kirurško liječenje vaginalnim mrežicama ima veće komplikacije." "Bilo je važno napraviti studiju jer je zabrinutosti o vaginalnim mrežicama temeljena na anegdotalnim izvješćima ili kirurškim studijama koje su imale priličnu pristranost", rekao je dr. Kobak, koji nije bio uključen u studiju.
"Neodgovoreno je pitanje što se događa dugoročno sa zahvatima s vaginalnim i abdominalnim mrežicama?" primijetio je. "Da li se ovi rezultati mijenjaju tijekom 10 ili 15 godina nakon postavljanja mrežice? Vide li se veće stope ponavljanja prolapsa u jednoj skupini nego u drugoj, ili vidimo li veće stope komplikacija u jednoj skupini nego u drugoj?"
IZVOR: http://bit.ly/2G4nMrT
Eur Urol 2018.
Poliklinika Harni
