Vulvodinija označuje različite neugodne senzacije u predjelu vulve: gorenje, pečenje, osjetljivost na dodir, podraženost, osjećaj rezanja nožem, osjećaj porezotine papirom, ubadanje, probadanje, svrbež, upaljenost, bolnost ..., koje traju dulje od 3 mjeseca i čiji uzrok se ne može pripisati uobičajenim ginekološkim oboljenjima. Kod 80% ispitanica radi se o kontaktnoj vulvodiniji, 20% žena osjeća difuzno pečenje ili bol u vidu probadanja nožem. Vulvodinija je višegodišnjeg karaktera kod 90% žena. Problem je rasprostranjen, populacijska studija ukazuje na prevalenciju od 3-7% žena, dok prema podatcima Harlowa i Stewarta gotovo 16% žena u nekom dijelu svog života osjeća kronično pečenje, oštro probadanje i bol koja traje tri i dulje mjeseci u predjelu vulve.
Premda se vulvodinija prvi puta spominje u medicinskoj literaturi još 1880. godine, percepcija entiteta započinje oko 1970. ih. Ne postoje kurikulumi tijekom školovanja i specijalizacije, niti se ovoj temi posvećuju poslijediplomski tečajevi.
Simptomi vulvodinije slični su uobičajenim vaginalnim infekcijama, s kojima se stanje često zamijeni. Istraživanja pokazuju da gotovo 60% pacijentica posjeti najmanje tri ili više liječnika prije nego se postavi dijagnoza vulvodinije, dok se niti nakon tri pregleda dijagnoza ne postavi kod 40% žena. Vulvodinija je često povezana s intersticijskim cistitisom (12-68%), orofacijalnim bolovima (31%), iritabilnim kolonom (1.9 – 3.4 puta češće), fibromijalgijom (2.2 puta češće) i sindromom kroničnog umora (2.8 puta češće).
U dijagnostici vulvodinije opisani su:
- generalizirana vulvodinija: dijagnoza se postavlja isključivanjem drugih dijagnoza:
- infektivne,
- inflamatorne,
- neoplastičke i
- neurološke bolesti, po principu "rule-out-diagnosis".
- lokalizirana provocirana vulvodinija (vestibulodinija):
- indeks dispareunije prema Marinoff-u
- "cotton-swab" test
- vizualni pregled / vulvoskopija.
Vulvoskopija
Vulvoskopija označuje pregled vanjskog spolovila žene - vulve, uz pomoć kolposkopa s optičkim povećanjem od 6-30 puta. Vulvoskopski se razlikuju tri prstena vulve, različitog embriološkog podrijetla, različite histološke građe i različitih sklonosti obolijevanju.
Vanjski prsten vulve potječe od ektoderma, histološki ga čine koža i kožni adneksi, a ovdje se prvenstveno dijagnosticiraju kožne bolesti vulve.
Srednji prsten vulve potječe od mezoderma, histološki je građen od "modificirane mukoze", najčešće bolesti koje se dijagnosticiraju su lihen sklerozus i lihen planus.
Unutrašnji prsten vulve potječe od endoderma, histološki ga čini mukoza koja je nešto stanjena u predjelu introitusa, i ovo je područje gdje se najčešće nalaze vulvoskopski nalaze znaci vulvodinije, osobito eritem, punktacije i crvenilo u području izvodnih kanala Bartolniovih žlijezda.
Točan uzrok vulvodinije nije poznat, a pretpostavlja se da može biti oštećenje živaca koji opskrbljuju vulvu, abnormalna aktivnost hormonskih receptora na stanicama tkiva vulve i disfunkcija mišića dna zdjelice. Postoji nekoliko mogućnosti liječenja, ali nije jasno kako djeluju: antidepresivi koji ublažuju neuropatsku bol i lokalni lijekovi.
Cilj lokalne terapije je opustiti mišićno dno zdjelice, pa su u tu svrhu koristi laserska fototerapija, fizikalna terapija / perinealna masaža i biofeedback s podizanjem svijesti o mišićima zdjeličnog dna. S istim ciljem se koristi lokalna aplikacija matičnih stanica, kao i botulinskog toksina. Botulinski toksin se koristi u dozama od 50 i 100 IU, ciljano po trigger točkama boli. Terapija se ponavlja nekoliko puta, sve do konačnog opuštanja zdjeličinih mišića. Injekcije se ponavljaju u kraćim do srednje dugim intervalima (od jednog do 8 tjedana) do sveukupne doze od 400 IU.
Opuštanjem zdjeličnih mišića prestaje pojačani pritisak na živčane završetke i krvne žile, poboljšava se prehrana tkiva dna zdjelice, vagine i vulve, te se smiruju simptomi. Mnoge žene neće osjetiti poboljšanje s ovakvim liječenjema, a nekim ženama i spontano bude bolje tijekom vremena.
Za žene koje žele liječenje, ali ne i lijekove, kao mogućnosti preostaju fizikalna terapija za dno zdjelice, biofeedback da nauče kontrolirati vaginalne mišiće i kognitivna bihejvioralna terapija da se nauče bolje nositi sa simptomima. Neke žene su otkrile da ih urin manje iritira kada iz prehrane isključe namirnice koje sadrže oksalate, kao što su čokolada, mahunarke, orasi, lješnjaci i zelenje,a to im olakšava vulvodiniju. Ako ne pomogne ništa od navedenoga, preostaje kirurški zahvat / vestibulektomija, ali tek kao posljednja mjera.
dr.Vesna Harni
