Nova studija pruža više dokaza da osobe koje pate od nesanice mogu imati povećani rizik za razvoj dijabetesa tipa 2. Istraživanje je pokazalo da osobe s nesanicom imaju 28% veću vjerojatnost da će razviti dijabetes tipa 2 od onih bez nesanice, nakon prilagođavanja mogućih uzročnih čimbenika.
Dr. Erin S. LeBlanc, istraživačica u Kaiser Permanente centru za istraživanje zdravlja u Portlandu, Oregon, izvijestila je 23. lipnja na godišnjem sastanku Američkog udruženja za dijabetes (ADA) u Orlandu, Florida: "Naši su nalazi u skladu s eksperimentalnim radom u kojem znanstvenici poremete san u zdravih volontera", rekla je. "Takve studije pokazuju da neadekvatno trajanje spavanja (obično 4-5 sati noću tijekom razdoblja od 1 do 14 dana) i poremećaj arhitekture spavanja (cirkadijalna neusklađenost s posljedičnim promjenama REM distribucije) rezultiraju hiperglikemijom i otpornosti na inzulin. Obrnuto je kad se san vrati na normalu."
"Rezultati našeg istraživanja također su u skladu s prethodnim epidemiološkim istraživanjima koja su pokazala da je povećan rizik od dijabetesa melitusa tip 2 od 28% do 84% kod onih s kratkim trajanjem sna ili poteškoćama u snu. Naše istraživanje dodaje postojećoj literaturi ispitivanje rizika dijabetesa melitusa tip 2 kod sudionika s kliničkom dijagnozom nesanice. Prethodne skupine su koristile upitnike za spavanje i pratile specifične elemente sna (tj. trajanje, inicijaciju spavanja)", objasnila je. Kroz studiju je prošlo više od 79.000 ljudi s preddijabetesom između 2007. i 2015. godine, u prosjeku četiri godine. Gotovo 30% je bilo klasificirano kao nesanica (identificirao je liječnik ili nesanica uzrokovana lijekovima) tijekom promatranog razdoblja.
Osobe s nesanicom bile su starije i imale su veću vjerojatnost da imaju prekomjernu tjelesnu težinu, žene, bjelkinje, nelatino, prethodni ili sadašnji pušači, te imaju hipertenziju, nizak HDL kolesterol i povišene trigliceride u usporedbi s onima bez nesanice.
Tijekom praćenja, 14.617 osoba (18%) razvilo je dijabetes melitus tip 2. Nakon prilagodbe tradicionalnih čimbenika rizika, omjer rizika za dijabetes melitus bio je 1,28 (95% intervala pouzdanosti, 1,23 do 1,33) kod onih s nesanicom. Ova je procjena bila bitno nepromijenjena nakon podešavanja početne razine hemoglobina A1C i vrijednosti glukoze u plazmi. "Omjer rizika za nesanicu sličan je tradicionalnim čimbenicima rizika kao što su hipertenzija, niska razina HDL i visoki trigliceridi", navode istraživači u svom posteru.
Postoji nekoliko mogućih razloga zbog kojih loš san može povećati rizik od dijabetesa tipa 2, rekla je dr. LeBlanc.
Eksperimentalno uskraćivanje sna i epidemiološke studije upućuju na to da bi poremećeni ili kratkotrajni san mogao narušiti profil peptida koji posreduju u homeostazi energije (npr. leptin, grelin, adiponektin) što dovodi do povećanog apetita, uključujući žudnju za kalorijskom, visoko ugljikohidratnom hranom i, u konačnici , inzulinske rezistencije", objasnila je.
"Druge studije pokazuju da osobe koje su podvrgnute kratkotrajnoj eksperimentalnoj deprivaciji sna i one s dugotrajnim kratkotrajnim spavanjem ili poremećajima spavanja imaju povišenu razinu kortizola u slini i serumu, osobito u večernjim satima, kada su razine normalno prilično niske, povezane su s povećanom raspodjelom središnjih masnoća, što je snažno povezano s inzulinskom rezistencijom. "
"Povećana upala i simpatička aktivacija također mogu pridonijeti povezanosti između poremećaja spavanja i rizika od dijabetesa, koji su aktivirani s poremećajem sna, a aktivacija oba sustava povezana je s inzulinskom rezistencijom i na kraju s dijabetesom tipa 2.
Nesanica je također uzrokom ubrzanog gubitka funkcije beta-stanica i povećanja apoptoze beta-stanica s povećanim gubitkom beta-stanica u laboratorijskim modelima. Konačno, umor povezan s gubitkom spavanja može doprinijeti smanjenoj količini i intenzitetu tjelesne aktivnosti što može pridonijeti razvoju dijabetesa tipa 2 ", rekla je dr. LeBlanc.
IZVOR: https://bit.ly/2N8JPOz
Godišnji sastanak Američkog udruženja za dijabetes 2018.
Poliklinika Harni
