Žene koje su u postupcima medicinske potpomognute oplodnje, kao što je in vitro oplodnja (IVF), nemaju povećan rizik od invazivnog raka dojke ili maternice, prema novoj studiji utemeljenoj na populaciji većoj od 250.000 britanskih žena. Istraživanje, objavljeno u "BMJ" autora Carrie L. Williams i kolega iz Instituta za zdravlje djece UCL Great Ormond Street, u Londonu, Velika Britanija, pokazalo je povećanje svih vrsta raka jajnika; međutim, ta povećanja su ograničena na žene s drugim poznatim čimbenicima rizika.
"Žene su pokazale povećani rizik od raka jajnika, ali samo nekoliko dodatnih karcinoma godišnje i samo kad su imale poznate čimbenike rizika, što upućuje na to da nije bilo zbog IVF-a", rekao je glavni istraživač Alastair G. Sutcliffe, UCL Institut za zdravlje djece, Great Ormond Street.
Došlo je do neočekivanog malog povećanja rizika od in situ karcinoma dojke, osobito kod onih koje su imale najveći broj ciklusa medicinski potpomognute oplodnje.
"Jedino iznenađenje bilo je povećanje in situ karcinoma dojke, ali bilo je vrlo blago - samo 1 od 50 000 žena koje su imale ciklus IVF-a imalo bi taj dodatni rizik", komentirao je Sutcliffe.
Ponovljena izlaganja visokim razinama hormona, uključujući estradiol, egzogene gonadotropine i brojne punkcije jajnika koje se koriste kod asistirane reprodukcije, izazvala su zabrinutost zbog mogućih kancerogenih učinaka. Međutim, iz ranijih studija stopa karcinoma dojke, endometrija i karcinoma jajnika kod žena koje su primile tretmane nije bila konzistentna, a većina studija bila je relativno mala.
Da bi se procijenio rizik u većoj populaciji, Sutcliffe i njegovi kolege proučavali su podatke od 255.768 žena koje su u razdoblju od 1991. do 2010. primale postupke medicinski potpomognute oplodnje u Velikoj Britaniji, kako je dokumentiralo Tijelo za humanu reprodukciju i embriologiju, te su povezali podatke s podatcima nacionalnog registra raka. Zatim su uspoređivali broj karcinoma kod osoba koje su primile IVF ili druge tretmane potpomognute oplodnje s očekivanim stopama u općoj populaciji.
Prosječna starost žena kod prvog postupka potpomognute oplodnje bila je 34,5 godina, a žene su imale prosječno 1,8 ciklusa liječenja, dok je samo 20% (50,485) imalo više od dva stimulirana ciklusa.
S prosječnim praćenjem od 8,8 godina i maksimalnim praćenjem od 19 godina, nije bilo značajnog povećanja rizika od raka maternice (corpus uteri) (164 otkrivena karcinoma vs 146.9 očekivana karcinoma u općoj populaciji, standardizirani omjer incidencije.
Ukupna učestalost raka dojke također nije bila povećana, niti incidencija invazivnog raka dojke.
Relativno malo povećani rizik od in situ karcinoma dojke (291 vs 253.5 slučaj prvenstveno je povezan s pet ili više terapijskih ciklusa (P = .03), što je bilo neuobičajeno, navode istraživači. Ukupna učestalost raka jajnika bila je povećana u odnosu na opću populaciju (SIR, 1,39), ali taj je veći rizik vidljiv samo kod žena s poznatim čimbenicima rizika za endometriozu, niski paritet ili oboje.
Nije bilo povećanja stope raka jajnika među ženama koje su bile u postupku MPO samo zbog muških čimbenika ili neobjašnjive neplodnosti. Sveukupno, uzroci neplodnosti uključuju najmanje jedan faktor povezan sa ženama u 44% žena, faktore povezane samo s muškarcem u 33%, a u 19% slučajeva uzrok neplodnosti bio je neobjašnjen. Otprilike polovica ispitivane populacije imala je najmanje jedno živo rođenje nakon završetka liječenja.
Autori su napomenuli da je veza između in situ karcinoma dojke i ciklusa liječenja pomalo zbunjujuća.
"Tumačenje ovih nalaza je izazovno: značajna povezanost s povećanim brojem ciklusa ukazuje na kauzalnu povezanost, ali nije bilo ukupnog povećanog rizika od raka dojke", pišu autori. "Prema našem saznanju, ovo je prvo istraživanje koje odvojeno analizira rizik od in situ i invazivnog karcinoma dojke nakon asistirane reprodukcije, tako da nema prethodnih podataka za usporedbu.”
Rezultati o riziku od raka jajnika su u skladu s prethodnim studijama, koje su općenito također pokazale povećan rizik koji je umanjenog značaja nakon pridruživanja zbunjujućih učinaka neplodnosti.
Iako je ova studija imala relativno dugo trajanje, autori priznaju da su možda propustili neke vrste raka koji trebaju više godina da se razviju.
BMJ. Objavljeno online, 2018.
Poliklinika Harni
