Razine IL-6 predviđaju povratak udaljenih sijela raka dojke

Upalni citokin interleukin 6 može biti biomarker za udaljeni recidiv karcinoma dojke među pacijenticama liječenim od HER2-negativne bolesti stadija II-III, otkrili su istraživači.

U control-case / kontrola-slučaj studiji kod 498 žena s rakom dojke liječenih operacijom i adjuvantnom kemoterapijom, kao i endokrinom terapijom za žene s tumorima pozitivnim na estrogenske receptore (ER), one s višom serumskom razinom IL-6 pri postavljanju dijagnoze imale su značajno veći rizik za recidiv bolesti nego žene s nižom razinom citokina, izvijestili su Joseph A. Sparano, dr. med., s Medicinskog fakulteta Albert Einstein i Medicinskog centra Montefiore, New York, i kolege.

"Ova analiza pruža dokaze razine 1B koji ukazuju na to da su veće razine citokina IL-6 pri postavljanju dijagnoze povezane sa značajno većim rizikom za udaljene recidive u visokorizičnom stadiju II-III raka dojke unatoč optimalnoj adjuvantnoj sistemnoj terapiji", napisali su u studiji predstavljenoj u poster diskusiji na godišnjem sastanku Američkog društva za kliničku onkologiju. (Sažetak 520)

U jednom je intervjuu Sparano rekao da se njihovi nalazi prvo moraju potvrditi u većoj studiji.

"Kad se potvrde, mislim da je drugo ključno pitanje pokušati razumjeti koja je najbolja referentna točka za identifikaciju visokog rizika", rekao je.

Ako daljnja istraživanja potvrde da su veće razine IL-6 prognostičke za lošije ishode, možda će biti moguće koristiti razine citokina kao biomarker za predviđanje terapija koje ciljaju na put IL-6/Janus kinaza/STAT3.

"U tijeku su ispitivanja koja testiraju protutijela na IL-6 u kombiniranoj kemoterapiji, a to bi mogao biti racionalan biomarker za identifikaciju pacijenata koji će veću korist od tog pristupa", rekao je.

Sistemna upala

Sumnja se da je sustavna upala čimbenik koji doprinosi progresiji raka i ponovnoj bolesti, primijetili su Sparano i kolege.

Kako bi provjerili svoju hipotezu da bi upalni citokini i/ili kemokini mogli biti povezani s udaljenim recidivom, proveli su case-control / slučaj-kontrola, studiju u 249 podudarnih parova visokorizičnih pacijentica s rakom dojke uključenih u fazu 3 ispitivanja adjuvantne kemoterapije s pozitivnim ili negativnim limfnim čvorovima.

Sve su pacijentica imale operaciju i adjuvantnu kemoterapiju s doksorubicinom, ciklofosfamidom i paklitakselom sa ili bez bevacizumaba, te endokrinu terapiju u pacijentica s ER pozitivnim tumorima.

Koristili su podudaranje skora sklonosti kako bi uparili svaku pacijenticu s udaljenim recidivom s jednom bez, s kovarijatama uključujući post-menopauzalni ili perimenopauzalni status, pozitivne estrogenske i/ili progesteronske receptore, veličinu tumora (manje od 2 cm, veće od 2-5 cm ili veći od 5 cm), status limfnih čvorova i gradus tumora.

Jedini biomarker koji je dostigao unaprijed određenu granicu za statističku značajnost bio je IL-6, s omjerom rizika za udaljeni recidiv od 1,37.

Median i prosječna vrijednosti za IL-6 bile su 0,95 odnosno 7,5 pg/mL

Ostale tvari povezane s udaljenim recidivom bili su kemokin/CCL22, makrofag, IL-17A, upalni citokin stanice T-pomagača i faktor rasta A vaskularnog endotela citokina (VEGF-A).

Nije bilo statističke povezanosti između razine VEGF-A i koristi bevacizumaba.

Prognostička uloga, ali ne i klinička vrijednost

"Ovo je lijep sažetak. On se bavi upalnim citokinima i pruža dokaze da bi upalni citokini, osobito IL-6, mogli imati prognostičku ulogu u predviđanju rizika za recidiv u HER2-negativnoj bolesti, a tim je napravio vrlo lijep posao u multivarijantnoj analizi koja gleda na različite čimbenike ", rekla je Aditya Bardia, dr. med., MPH, iz Mass General Cancer Centra u Bostonu, pozvana diskutantica za studiju.

U jednom je intervjuu Bardia rekla da nalaz "pruža prognostičku vrijednost, ali ne pruža kliničku korisnost. Nije jasno ako bismo koristili ovaj test i on bi otkrio da je pacijent u velikom riziku za recidiv možemo li to promijeniti. Postoji li ikakva intervencija koja bi se mogla primijeniti kako bi se potencijalno promijenio tijek bolesti, promijenila prirodna povijest? To je nepoznato. "

Složila se sa Sparanom i kolegama da je potvrđivanje rezultata još uvijek potrebno, idealno u prospektivnoj ili retrospektivnoj kohortnoj studiji.

Annual Meeting American College of Clinical Oncology (Poster 520), 2021

dr. Vesna Harni