Utjecaj tjelesne mase na ishod umjetne oplodnje

Veza između tjelesne težine i plodnosti

Učestalost pretilosti utrostručila se od 1975. godine, a 2016. godine procijenjeno je da je 1,9 milijardi odraslih ljudi diljem svijeta prekomjerne tježine ili pretilo. [1] Na temelju podataka iz 2013. do 2014. godine 66,9% žena u SAD-u imalo je prekomjernu težinu ili pretilost. [2] Pretilost se najbolje opisuje indeksom tjelesne mase (BMI), kao težina u kg / visina u metrima na kvadrat. Četiri su kategorije težine prema BMI:

• Pothranjenost (BMI <18,5 kg / m2)
• Normalna težina (BMI 18,5 kg / m2 - 24,9 kg / m2)
• Prekomjerna težina (BMI 25 kg / m2 - 29,9 kg / m2)
• Pretilost (BMI ≥ 30 kg / m2)

Pretilost nosi brojne zdravstvene rizike i povezana je s neplodnošću. Kako se BMI povećava, povećava se i rizik od ovulacijske disfunkcije, što dovodi do neplodnosti. Mnoge pretile žene trebaju postupke medicinski potpomognute oplodnje (MPO). Međutim, pokazalo se da BMI utječe na uspjeh MPO-a, iako su rezultati kontradiktorni.
 

Pretilost i IVF, ishodi

Nedavna multicentrična analiza [5] proučavala je ishode in vitro oplodnje (IVF) kod žena u različitim BMI kategorijama i s različitim uzrocima neplodnosti.
Ova retrospektivna analiza koristila je podatke 51.198 žena koje su prolazile svoj prvi autologni IVF ciklus. Napravljene su usporedbe između pothranjenosti, normalne težine, prekomjerne težine i pretilosti klase I (30 kg/m2-34,9 kg/m2) i II-III (> 35 kg / m2) BMI kategorija. Provedena je analiza podskupina temeljena na etiologiji neplodnosti (smanjena rezerva jajnika, muški čimbenik, endometrioza, maternični, neobjašnjeni, ovulacijski čimbenici i sindrom policističnih jajnika).
Dob, paritet, etiologija neplodnosti, markeri ovarijske rezerve, broj prenesenih embrija i udio transfera trećeg dana u odnosu na peti dan slični su u svim BMI skupinama.

Ishodi IVF-a uključivali su sljedeće:
 

• Rizik za otkazivanje ciklusa bio je veći kod žena s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilih žena, dok je bio usporediv u pacijentica s normalnom i smanjenom težinom.
• Manje oocita prikupljeno je kod pretilih žena u usporedbi sa ženama u kategorijama s preniskom težinom, normalnom težinom ili prekomjernom težinom.
• U usporedbi sa ženama normalne težine, one u drugim kategorijama BMI imale su manje korisnih embrija.
• Žene u pretiloj klasi I i klasi II-III  imale su niže kliničke vrijednosti stopa trudnoće u usporedbi sa ženama normalne težine.
• Žene s nedovoljnom tjelesnom masom i prekomjernom težinom imale su usporedive kliničke stope trudnoće u usporedbi sa ženama s normalnom težinom.

Kada su analizirane podskupine, pretile žene s dijagnozom PCOS-a, muški faktor neplodnosti, neplodnost materničnog faktora ili ovulacijska disfunkcija imale su više otkazanih ciklusa, manje oocita i manje korisnih embrija nego žene s istom etiologijom neplodnosti, ali nižim BMI-ima. Pretile pacijentice s PCOS-om imale su niže stope trudnoće u usporedbi sa ženama normalne težine s PCOS-om.

Stajalište

Prevalencija pretilosti dramatično se povećala u posljednjih nekoliko desetljeća, a plodna populacija nije iznimka od tog trenda. Prehrambene navike i sjedeći način života najčešći su uzroci pretilosti kod žena u reproduktivnoj dobi.  Pretilost je popraćena promijenjenom steroidogenezom koja utječe na izlučivanje folikul stimulirajućeg hormona i luteinizirajućeg hormona, što dovodi do anovulacije. Pretilost također može ometati implantaciju i povezana je s većom stopom gubitka trudnoće. Pretili muškarci imaju niže parametre sperme, što pridonosi nižim stopama plodnosti. Stoga, žene s visokim indeksom tjelesne mase često zahtijevaju liječenje plodnosti kako bi zatrudnjele. 

Prethodna izvješća su u suprotnosti s punim učinkom višeg BMI na rezultate MPO-a. [3,4] Bile su veće potrebe za gonadotropinima, češće otkazivanje ciklusa i niža stopa implantacija / trudnoća. Stopa živorođenja se, međutim, nije razlikovala kod tih studija. Ova analiza nažalost nije prijavila gubitak trudnoće i stope živorođenih. Uključeni su samo prvi transferi embrija, tako da se kumulativne stope trudnoće nisu mogle uspoređivati. Moguće je, međutim, da uz manje sakupljenih oocita i manje dostupnih embrija koji se mogu prenositi, kumulativna stopa trudnoće i živorođenih bila bi još gora kod pretilih žena. 

Uključivanje samo prvih transfera ne dopušta usporedbu rezultata prijenosa zamrznutog embrija, FET / frozen embryo transfer, među ženama u različitim kategorijama tjelesne težine. Žene koje su pretile trebaju više gonadotropina i mogu imati produljene stimulacije koje bi mogle negativno utjecati na receptivnost endometrija. Stope uspjeha mogu biti veće s FET ciklusima. 

Utjecaj mršavljenja postignutog promjenom načina života, lijekovima za mršavljenje ili operacijom želuca, također treba daljnju procjenu. Konačno, moramo savjetovati pacijentice pojedinačno o najboljem pristupu liječenju neplodnosti. Ako liječenje uskratimo inače motiviranom pacijentu, možemo povećati odustajanje od reproduktivne skrbi. Međutim, potrebno je savjetovati pacijentice s višim indeksom tjelesne mase da njihov reproduktivni učinak vjerojatno pati od prekomjerne tjelesne težine, ali je potencijalno promjenjiv prognostički faktor.

Reference

1. World Health Organization. Obesity and overweight. February 16, 2018.
2. National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases. Overweight and obesity statistics. August, 2017.
3. Rittenberg V, Seshadri S, Sunkara SK, Sobaleva S, Oteng-Ntim E, El-Toukhy T. Effect of body mass index on IVF treatment outcome: an updated systematic review and meta-analysis. Reprod Biomed Online. 2011;23:421-439.
4. Maheshwari A, Stofberg L, Bhattacharya S. Effect of overweight and obesity on assisted reproductive technology--a systematic review. Hum Reprod Update. 2007;13:433-444.
5. Kudesia R, Wu H, Hunter Cohn K, et al. The effect of female body mass index on in vitro fertilization cycle outcomes: a multi-center analysis. J Assist Reprod Genet. 2018;35:2013-2023.

Poliklinika Harni