Cervikalni pesar i spontani prijevremeni porod

Upotreba cervikalnog pesara može spriječiti spontani prijevremeni porođaj u žena sa skraćenim cerviksom u usporedbi sa ženama koje nisu koristile pesar, pokazalo je istraživanje. Ovo randomizirano kontrolirano ispitivanje je pokazalo da u asimptomatskih žena s jednoplodnom trudnoćom bez prethodnog spontanog prijevremenog poroda, ali s transvaginalnom ultrazvučnom duljinom cerviksa od 25 mm ili manje, upotreba cervikalnog pesara je rezultirala statistički značajno nižom stopom spontanog prijevremenog porođaja u usporedbi s trudnoćama bez pesara, navode autori studije koja je objavljena u JAMI. 

Istraživači sa Sveučilišta u Napulju Federico II, Italija, uključili su u studiju 300 žena (18 do 50 godina) u vremenu između 1. ožujka 2016. i 25. svibnja 2017. godine. Nasumce su odabrali žene kojima su stavili cervikalni pesar (intervencijska skupina) i one bez pesara (kontrolna skupina). Žene su bile trudne od 18 tjedana 0 dana do 23 tjedna 6 dana u vrijeme randomizacije. 

Žene su kontrolirane svaki mjesec do porođaja, a sve trudnice s cervikalnom duljinom od 20 mm ili manje su koristile vaginalne progesteronske supozitorije (200 mg / dan) do 36 tjedana i 6 dana trudnoće. Kod žena u intervencijskoj skupini je pesar uklonjen tijekom 37. tjedna trudnoće ili ranije ako je to bilo potrebno. Istraživači su utvrdili da je 7.3% (11 od 150) žena u grupi s pesarom imalo spontani prijevremeni porođaj s manje od 34 tjedna trudnoće u usporedbi s 15.3% (23 od 150) žena u kontrolnoj skupini (razlika među skupinama, 8.0 postotnih bodova). 

Iako nije bilo razlike u simptomima između dvije skupine, autori su zabilježili da su žene u grupi s pesarom imale veću stopu novog vaginalnog iscjetka (86.7% vs 46%, razlika među skupinama, 40,7 postotnih bodova). Nije bilo ozljeda zbog umetanja ili uklanjanja pesara. 

Autori studije kažu da su rezultati sadašnje studije u suprotnosti s nalazima iz ranijih studija koje nisu pokazale nikakvu korist pesara. Pretpostavljaju da su razlike u populaciji (uključujući varijabilne duljine cerviksa), kao i razlike u edukaciji osoblja u postavljanju pesara, imale ulogu u rezultatima studija. Istraživači također priznaju da dizajn studije s jednim centrom može ograničiti generalizaciju tih nalaza. 
 

"Kontradikcije koju su nastale različitim rezultatima studija su značajne" i "važno je biti oprezan prije općeg usvajanja korištenja pesara", napisali su Robert M. Silver, MD i D. Ware Branch, MD, sa Sveučilišta Utah Health Centra za znanost i Women and Newborns Clinical Program of Intermountain Healthcare, u Salt Lake Cityju, u pratećem uvodniku.

Dr. Silver i Dr Branch su se složili s autorima studije da su potrebna daljnja istraživanja, iako su rezultati obećavajući. Sugeriraju da bi liječnici trebali "savjetovati i liječiti žene koristeći najbolje raspoložive podatke koji se tiču pesara, serklaža i progestogena dok se ne utvrdi koja metoda ima najbolju učinkovitost."

JAMA. Objavljeno online, 2018.