Stručnjaci pojašnjavaju smjernice za sindrom policističnih jajnika u adolescentica

Trijas međunarodnih stručnih smjernica uglavnom se slaže oko bazične dijagnostike i liječenja sindroma policističnih jajnika u adolescentica, ali izvjesne razlike i dalje postoje, napisao je dr. Robert L. Rosenfield sa Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu.

U komentaru objavljenom u Journal of Pediatric & Adolescent Gynecology, dr. Rosenfield, koji je sazvao jednu od tri konferencije na kojima su razvijene smjernice, primijetio je da su tri preporuke - koje je objavilo Pedijatrijsko endokrino društvo, Međunarodni konzorcij za dječju endokrinologiju, i Međunarodni PCOS Network u 2015., 2017., odnosno 2018. - "prilično rigidne", a nisu skroz usklađene. Njegovi komentari nude prijedloge za praksu koja slijedi konsenzus preporuka.

"Svi se dokumenti slažu oko temeljnih dijagnostičkih kriterija za adolescentni sindrom policističnih jajnika: ovulacijska disfunkcija koja se ne može objasniti drugim uzrocima, a na koju ukazuju neredoviti menstrualni ciklusi i dokazi o poremećaju viška androgena", rekao je dr. Rosenfield.

Glavne razlike među preporukama iz tri skupine se odnose na ranu dijagnostiku i odgovornost za pogrešnu dijagnozu u kontekstu adolescentne kontracepcije. "To su pitanja koja se vjerojatno neće lako riješiti, ali ih svaki liječnik treba uzeti u obzir prilikom rješavanja svakog slučaja," rekao je.

Dr. Rosenfield je naglasio da kliničari moraju uzeti u obzir PCOS "u općem kontekstu svih uzroka adolescentnih poremećaja menstrualnog ciklusa", kada procjenjuju djevojčicu u periodu od 1-2 godine nakon prve menatruacije/menarhe, koja ima neredovite menstrualne cikluse, pojačani rast dlačica/hirzutizam i / ili akne otporne na lokalno liječenje.

Ključna stavka u kojoj se preporuke razlikuju jest je li potrebna daljnja dijagnostika ako se neredoviti menstrualni ciklusi pojavljuju 1 godinu (preporuke iz 2018.) ili 2 godine (preporuke iz 2015. i 2017.), objasnio je dr. Rosenfield. "Ono s čime se sudionici nisu složili jest pitanje koliko dugo nakon menarhe trebaju potrajati neredoviti menstrualni ciklusi kako bi se izbjeglo miješanje sindroma policističnih jajnika s normalnom nezrelošću menstrualnog ciklusa", poznatom kao fiziološka adolescentna anovulacija. "Stupanj sigurnosti poboljšava se samo ako čekamo dvije godine, a ne godinu dana za postavljanje dijagnoze."

Međutim, tri se dokumenta slažu da bi djevojke za koje se sumnja da imaju sindrom policističnih jajnika u 1-2 godine nakon menarhe trebale biti obrađene u to vrijeme, a nakon toga i dijagnozom "povećani rizik za sindrom policističnih jajnika " ako su rani rezultati obrade u skladu sa dijagnozom sindroma policističnih jajnika, rekao je.

Još jedna stavka u razlikama među skupinama je u kojoj mjeri hirzutizam i akne predstavljaju klinički dokaz hiperandrogenizma koji opravdava testiranje na biokemijski hiperandrogenizam, rekao je dr. Rosenfield.

"Sve tri smjernice za sindrom policističnih jajnika u adolescentica se slažu da se istraživanje biokemijskog hiperandrogenizma započne mjerenjem ukupnog i / ili slobodnog testosterona u serumu korištenjem specijalnih testova s ​​točno definiranim referentnim rasponima", rekao je.

Međutim, "dokumentacija biokemijskog hiperandrogenizma bila je problematična jer standardni testovi testosterona daju krajnje netočne rezultate."

Što se tiče liječenja sindroma policističnih jajnika u tinejdžerica, "različite perspektive farmakološkog liječenja odražavaju multikulturalne poglede na adolescentnu kontracepciju", rekao je dr. Rosenfield. Smjernice u Sjedinjenim Državama favoriziraju kombinirane oralne kontraceptive estrogen-progestin kao terapiju prve linije, dok međunarodne smjernice podržavaju oralnu hormonsku kontracepciju ako adolescentici treba kontracepcija; a smjernice iz 2017. preporučuju metformin kao prvu liniju liječenja.

"Jedinstven je dogovor da je zdravi način života prva linija terapije za povezanu pretilost i metaboličke poremećaje, tj. prije i / ili zajedno s terapijom metforminom", napomenuo je.

Općenito, dr. Rosenfield priznaje da kliničari u prvoj liniji ne mogu lako procijeniti sve djevojke s neredovitim menstrualnim ciklusima nakon menarhe. Umjesto toga, zalaže se za "srednji pristup" između rane dijagnoze i davanja lažno pozitivne dijagnoze.

Djevojke kojima su neredovite menstruacije započele kasnije ankon prve menstruacije, mogu se obraditi za sindrom policističnih jajnika i opće zdravstveno stanje, rekao je. "Na primjer, ako ostane bez menstruacije više od 90 dana ili ako su dva uzastopna razdoblja razmaka dulja od 2 mjeseca, laboratorijska obrada bila bi razumna opcija."

Sindrom policističnih jajnika je "dijagnoza isključenja zbog kojega je poželjno obratiti se stručnjaku" kako bi se isključila druga stanja poput neklasične kongenitalne hiperplazije nadbubrežne žlijezde, hiperprolaktinemije, endogenog Cushingovog sindroma, disfunkcije štitnjače i virilizirajućih tumora, rekao je dr. Rosenfield.

Međutim, sindrom policističnih jajnika čini većinu slučajeva adolescentnog hiperandrogenizma. Simptomatsko liječenje ranih postmenarhealnih djevojaka s rizikom od sindroma policističnih jajnika preporučuje se kod nepravilnih menstrualnih ciklusa, hirzutizma, akni ili pretilošću, a te bi djevojke trebalo ponovno obraditi poslije završetka srednje škole - nakon tromjesečne pauze od  liječenja, naglasio je.

 

IZVOR: Rosenfield RL. J Pediatr Adolesc Gynecol.  
             doi: 10.1016 / j.jpag.2020.06.017.

 

 

Poliklinika Harni